Znakovi u nama i oko nas

Piše: Šejla Gusinac

1233
Foto: Simon Migaj (Pexels)
Foto: Simon Migaj (Pexels)

Pored mnogobrojnih blagodati tehnologije i interneta, neminovno je da se suočavamo i sa negativnim posljedicama istih. Zbog vrlo lahkog pristupa informacijama, ljudi, pogotovo omladina, previše koriste tu opciju, tako da time slabo razvijaju svoje kognitivne sposobnosti, naviknuti da do rješenja dolaze u nekoliko klikova, bez imalo muke.

Pored toga, sivilo raznoraznih objekata pristunih u gradovima, koje guta šarenilo prirode, uveliko smanjuje mogućnost ljudima da, posmatrajući prirodu, razmišljaju o tim znakovima i čudima koja su inspirisala brojne naučnike da postanu to što jesu. Posmatrajući život, procese fizike, kemije oni su došli do raznih prosvjetljenja, mudrih misli, teorija, zakona itd.

Oskudica takvog razmišljanja o svijetu i životu dovodi i do oskudice u posebnoj duhovnoj i umnoj ljepoti koju doživljava insan koji nije potpao pod to iskušenje.

U nastavku teksta ću podijeliti neke svoje bilješke promišljanja o pojavama u kemiji, želeći time da probudim kod nekog svijest o ljepoti takvog razmišljanja, čak i za nauku kao što je kemija, koja je mnogima suviše apstraktna i neinteresantna. Ukoliko promijenimo percepciju i shvatimo da su to zapravo zakonitosti koje je Bog dao da postoje, i da po njima svijet funkcionira, uvidjet ćemo mnoga čuda i zapanjujuća će nam biti savršenost tog svijeta, kao i poruke koje se iza toga kriju.

Bilješka 1 – insan, grafit ili dijamant?

Ako uporedimo vrijednost i ljepotu grafita i dijamanta, složićemo se da je dijamant u prednosti. Međutim, interesantno je što su to supstance sačinjene od istog elementa, razlikujući se samo po načinu vezivanja, tj. strukturi. Stručan naziv za ovu pojavu je alotropska modifikacija. Tako je i sa čovjekom. Od onog što mu Bog da, insan se može izgraditi u lošu, dobru ili najbolju verziju sebe. Pa, koja alotropska modifikacija sebe ste odlučili biti?

Bilješka 2 – mikrokozmos u makrokozmosu

Uživam dok razmišljam o svijetu najsitnijih čestica i procesa koji se dešavaju u toj dimenziji i fascinanta mi je činjenica da je to „mikromizirani naš svijet“ čija dešavanja uslovljaju funkscioniranje ove „naše dimenzije“ tog istog svijeta. Možda će neko reći da su različiti, ali definitvno postoji neka nevjerovatna zajednička nit koja se tu prožima i daje im određenu harmoniju.

Ovog puta razmišljala sam o primopredaji elektrona. Na početku ću pomenuti česticu koja predaje elektron drugoj čestici i postaje pozitivno naelektrisana. Takvo njeno stanje postaje reaktivnije, u smislu da će joj neka druga čestica ubrzo dati elektron ne bi li joj to nadomjestila. Stoga, ona tad postaje prepoznatljivija za određenog donora elektrona u odnosu na neku česticu koja nije predala elektron, pa će biti preča od te druge da primi isti.

 “Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.“ (Kur’an: 34;39)

I, doista, mnogi su se uvjerili u ovaj zakon, da kad nešto udijelimo, ne bismo li pomogli nekome, bude nam kad-tad to nadoknađeno.

Što se tiče anjona (negativno naelektrisane čestice koja je primila elektron), oni posjeduju višak elektrona, pa su naklonjeni da dijele iste. U islamu je poznat propis zekata. Zekat je dužan dati onaj kome pregodini određena svota imetka i to ljudima koji su u potrebi, jer to je pravo tih ljudi u njegovom imetku i to ima brojne mudrosti.  Na kraju, razlog svih tih primopredaja se svodi na stabiliziranje energije iliti harmonično funkcioniranje. Kako li bi bio svijet harmoničan da i mi ljudi poštujemo ove zakone!

Bilješka 3 – o snazi zajednice

Čvrste supstance (posebno kristali) imaju uređeniju strukturu od tečnosti, a tečnosti od gasova. Zbog slabih veza među česticama, čestice gasova (kao najneuređenijeg stanja od pomenutih) se kreću haotično. Nasuprot tome, jaka veza je prisutna kod čestica kristala gdje je najveća uređenost čestica.

S druge strane, ujedinjenost zajednice, jaka veza među njenim pripadnicima, to je ono što je čini moćnom, čvrstom, nepokolebljivom. Razjedinjenost vodi haotičnom stanju, a to slabi sistem jedne zajednice.

,,Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje znakovi za one koji hoće da vjeruju.” (Kur’an: 45;3)

Čitajmo znakove prirode, one u nama i oko nas!

 

Za sebilj.net piše: Šejla Gusinac