Zašto nam je teško suočiti se sa sobom?

Autor: Abdurahman Grahovac

313

Čovjekova želja da se suoči sa samim sobom predstavlja prvi korak ka ozbiljnoj promjeni u njegovom načinu života.

Pod samosuočavanjem podrazumijevam odvažnost čovjeka da se suoči sa samim sobom, sa načinom svog života u prošlosti i sadašnjosti. Sadašnjost sutra postaje prošlost pa ako se istinski suočimo sa svojom sadašnjošću, postoje velike šanse da se spremno suočimo sa izazovima u našoj budućnosti.

Suočimo se već jednom sa svojim stavovima o problemima u životu: preispitujmo svoj način razmišljanja, analiziranja i zaključivanja!

Suočimo se sa svojim ružnim riječima, ishitrenim izjavama, pogrešnim kvalifikacijama, nezrelim odlukama, lošim postupcima…

Suočimo se sa svojim površnim stavovima o pojavama i ličnostima u našem okruženju!

Zašto nam je teško da resetujemo način razmišljana pa da stav o osobi ili pojavi donesemo tek onda kada sagledamo sve aspekte, a ne na osnovu subjektivnih, proizvoljnih, serviranih i parcijalnih promatranja istog?

Zašto nam je neprijatno da čujemo drugačiji stav i da još jednom prespitamo ispravnost vlastitih stavova o društvenim problemima, ako smatramo da smo u pravu? Zašto savjet doživljavamo kao kritiku, a kritiku kao uvredu!?

Zašto se samozavaravamo i prebacujemo krivicu na druge, umjesto da priznamo grešku i krenemo naprijed?

Zašto radimo ono za šta nismo ubijeđeni da treba uraditi, umjesto da se hrabro suočimo sa sobom, i da već jednom probijemo led, i prekinemo tu ličnu agoniju samozavaravanja i obmanjivanja drugih?

Dok se istinski ne suočimo sa svojim unutrašnjim svijetom onda nećemo imati snage da se dosljedno i vjerodostojno suočima sa vanjskim svijetom, ma koliko mu mi ili on nama ne odgovarao!

Kada se hrabro suočimo sa nama samima, neće nam biti teško da se sa drugima suočimo:

Onda nam neće biti teško da se suočimo sa istinom, u određenom stavu, koja je na njihovoj strani pa da je prihvatimo niti će nam biti teško da se suočimo sa njihovim negodovanjem zbog našeg stava, kojeg držimo da je pravedniji.

Možda bismo odgovore na pitanje zašto je teško čovjeku da se suoči sa samim sobom mogli pronaći među sljedećim razlozima:

-Čovjek se prirodno boji onoga što ne poznaje! On ne poznaje dobro sebe niti dovoljno poznaje procese koji se odvijaju u njegovom unutrašnjem svijetu.

-Čovjek po prirodi voli ono što je lakše, a otpočeti samosuočavanje je težak proces. Tome treba dodati i čovjekov strah od eventualnog ishoda samokritičkog promišljanja, koji  je često podložan kritici vanjskog svijeta, tj. okruženja.

-Čovjek teži više formi i rutini, a susret sa suštinom je zahtjevniji proces jer nalaže čovjeku odricanje od starih navika, pređašnjih stavova, nesazrelih odluka…

-Čovjek umišlja da je u pravu! Dominantnost umišljenosti u njegovom unutrašnjem svijetu rezultat je odsustva ili nedovoljno jakog stimulisanja procesa samosuočavanja. Upravo zbog toga, čovjekov ionako ograničeni razum ne raspoznaje u toj magli umišljenosti ništa do put svoje istine.

Čovjekova istina nekada zna izgledati formalno ili površno tačna, ali ne i suštinski jer sve dok njegova istina rezultira oholost, isključivost, polarizaciju društva i ukorjenjivanje nepravde u svim segmentima, onda je čovjek daleko od suštine, daleko od istine!

Kulminacija te umišljenosti vodi čovjeka do te mjere da svoju istinu predstavlja apsolutnom ili Božijom istinom.

Zbog čega još treba požuriti sa samosuočavanjem?

*Istinskim  samosuočavanjem porodićemo, često i uz velike muke i odricanja, pozitivno neočekivane rezultate, nove šanse i bolja rješenja.

*Otkrićemo slabe tačke i ubrzaćemo proces svog napredovanja jer vrijeme ionako prolazi, i sa, i bez naše odluke da se suočimo sa sobom.

*Samosuočavanjem ćemo doći do novih socio-psiholoških i duhovnih iskustava koja će nam uštedjeti vremena jer ćemo uspjeti da napravimo razliku između informacije, znanja i razumijevanja, s jedne, i iskustava sa druge strane. Shvatićemo koliko je važna uloga takvih iskustava u izoštravanju naših pogleda, na nas i oko nas.

*Samosuočavanjem ćemo pomoći sebi da sami formiramo svoje stavove, iz vlastitog ubjeđenja, bez toga da nam ih neko drugi nameće.

*Postaćemo fleksibilni u prihvatanju kritika drugih i suočavanju sa drugačijim stavovima.

*Istinsko samosuočavanje nas kvalifikuje da sutra budemo primjer drugima i da ih svojim ličnim primjerom ohrabrimo na jedan takav proces.

*Prestaćemo da se samozavaravamo prividnim istinama našeg unutrašnjeg svijeta i konačno uvidjeti da je moglo drugačije, iskrenije, poštenije i bolje.

To što se nama priviđalo, drugi su jasno vidjeli! Otkud nam pravo da im zbog naših priviđanja uskraćujemo pravo na prihvatanje istine koju su vidjeli golim okom!

 

Čovjek treba izabrati nekog ko će mu pomoći na putu samosuočavanja

I na kraju, ako samosuočavanje najprije znači suočiti se sa svojim nedostacima, onda će nam pravnik i religiozni mistik Ibn Kudame (preselio 1223.g.) ponajbolje ukazati na to kako da otkrijemo svoje nedostatke.

U svom djelu Minhadžu-l-Kasidin spominje četiri najvažnija načina kako da se suočimo sa svojim nedostacima, i kaže:

Prvi način: Da čovjek sjedne pred učenim šejhom  (intelektualno i duhovno zrelom osobom) koji dobro poznaje čovjekove nedostatke. Takav šejh će mu ukazati na njegove nedostatke i slabosti, kao i na metode njihovog iskorjenjivanja. Takvog šejha ne napuštaj, on je ravan stručnom ljekaru!

Drugi način: Da traga za prisnim i iskrenim prijateljem, pobožnim i pronicljivim drugom kojeg će postaviti za svog nadzornika, kada god pogriješi, on će mu istinski ukazivati na njegove greške i pokuđene postupke, svejedno radilo se o njegovom karakteru ili djelima.

Treći način: Da svoje nedostatke sazna putem jezika svojih kritičara i neprijatelja. Neprijatelj će ti otkriti nedostatke, a namazani prijatelj će ti ih prešutjeti.

Četvrti način: Da se miješa i kontaktira sa ljudima pa da sve ono što kroz tu komunikaciju uvidi da je je pokuđeno, ostavi i napusti!

P.S. Možda su ove posljednje noći blagoslovljenog mjeseca Ramazana, i uoči blagoslovljenog džumanskog dana, najbolje vrijeme za čovjeka da se osami i konačno suoči sa samim sobom i donese hrabre odluke, kojima će promijeniti svoj život na bolje.

Za sebilj.net piše: Abdurahman Grahovac