ZAŠTO JE ODLAGANJE OBAVEZA PROBLEM UPRAVLJANJA EMOCIJAMA, A NE VREMENOM

Prijevod sa engleskog i obrada: Aiša Halitović

378
Foto: Victor Hanacek (picjumbo)
Foto: Victor Hanacek (picjumbo)

Označi prave razloge zašto odlažeš obaveze i bićeš bliži ostvarenju svog cilja!

Kao i mnogi pisci, ja sam vrhunski ekspert u odlaganju obaveza. Kada treba da radim na nekom zadatku, sa satom koji otkucava ka mom roku za izvršenje te obaveze, ja ću sjedeti gledajući besmislene političke intervjue ili istaknute trenutke u boksu na jutjubu (jer video snimci mačaka nisu moj fazon). U najgorem slučaju mogu početi da se osjećam pomalo ludo: ,,Treba da radiš na zadatku”, kažem sebi, ,,pa šta ovo onda, pobogu, radiš?”

Prema tradicionalnom mišljenju – koje još uvijek zagovaraju univerzitetska savjetovališta širom svijeta, kao što su Univerzitet Manchester u Velikoj Britaniji i Univerzitet Rochester u SAD – ja, zajedno sa mojim kolegama prokrastinatorima, imam problem sa upravljanjem vremenom.

Sudeći po ovom mišljenju, nisam pravilno procijenio koliko vremena mi treba za zadatak i ne obraćam dovoljno pažnje na to koliko vremena trošim na “cyberloafing” (besciljno surfanje internetom). Sa boljim rasporedom i boljim odnosom prema vremenu, logički, prestaću da odlažem svoje obaveze i fokusirat  ću se na izvršavanje istih.

Međutim, psiholozi sve više shvataju da je ovo pogrešno mišljenje. Eksperti poput Tima Pičila na Carleton Univerzitetu u Kanadi i njegovog suradnika Fusija Siroisa, na Univerzitetu Sheffield u Velikoj Britaniji, su zaključili da je prokrastinacija problem upravljanja emocijama, a ne vremenom. Zadatak koji odlažemo čini da se osjećamo loše – možda je dosadan, previše težak ili smo zabrinuti oko neuspjeha u tome – i onda, da bismo oraspoložili sebe u momentu (učinili da se bolje osjećamo), počinjemo raditi nešto drugo, kao što je to gledanje videa.

Ova nova perspektiva na odugovlačenje je početak otkrivanja novih uzbudljivih načina smanjenju ove navike; čak bi vam mogla pomoći da poboljšate vlastiti pristup radu.

,,Bilo kakva vrsta vlastite promjene nije jednostavna stvar, ona tipično prati staru izreku koja govori o činjenju dva koraka naprijed i jedan korak nazad.” kaže Pičil. ,,Ubijeđen sam u to da svako može naučiti da prestane sa prokrastinacijom.”

 

Kratkotrajni podizači raspoloženja  

Jedno od prvih istraživanja koje je inspirisalo viđenje prokrastinacije kao problema sa regulisanjem emocija objavljeno je u ranim 2000-tim od strane istraživača na Case Western Reserve Univerzitetu u Ohaju.

Prvo su potakli ljude da se osjećaju loše (tražeći od njih da čitaju tužne priče) i pokazali da to povećava njihovu sklonost ka odlaganju, pa umjesto da se pripreme za test inteligencije, za koji su znali da dolazi, rješavali su zagonetke i igrali videoigrice. Naknadne studije istog tima pokazale su da loše raspoloženje povećava sklonost ka odugovlačenju, ako su zabavne aktivnosti dostupne kao distrakcija i jedino ako ljudi veruju da to može poboljšati njihovo raspoloženje. U jednom istraživanju koristili su “mood-freezing candles” da prevare neke volontere dkako bi pomislili da je njihovo loše raspoloženje zamrznuto i oni, u ovom slučaju, nisu odugovlačili.

Teorija emocionalne regulacije odlaganja obaveza ima intuitivni smisao. U mom slučaju, nije u pitanju to da ja ne shvatam koliko vremena mi treba da završim zadatak (ja znam da treba da radim na njemu sada) ili to da nisam izdvojio dovoljno vremena za gledanje jutjuba – u stvari, meni ni ne treba gledanje tih videa, privlače me samo zbog toga što su način izbegavanja nelagodnosti prianjanja na posao. U psihološkom žargonu, odugovlačim da bih postigao kratkotrajan efekat dobrog raspoloženja, po cijenu  mojih dugoročnih ciljeva.

Prokrastinacija (odlaganje obaveza) – iako kratkoročno učinkovito odvlači pažnju- može dovesti do osjećaja krivice, koja se u konačnici svodi na početni stres.

 Viđenje emocionalne regulacije prokrastinacije pomaže da se objasni neki novi moderni fenomen, kao što je prohtjev online gledanje videa na kome su mačke koji privlače bilione pregleda na jutjubu. Nadgledanje hiljade ljudi, koje je sprovela Džesika Majrik u Školi za medije na Univerzitetu Indiana, potvrdila je da je prokrastinacija zajednički motiv za gledanje videa na kome su mačke i to da je gledanje tih videa dovelo do poboljšanja raspoloženja.

Nije problem u tome da ljudi nisu izdvojili adekvatno vrijeme za gledanje tih videa; najčešće su gledali te klipove da bi se osjećali bolje kada bi trebali da rade nešto manje zabavno.

Majrikina istraživanja su osvijetlila drugi emocionalni aspekt prokrastinacije. Mnogi od onih koji su nadgledani su osjećali krivicu nakon gledanja tih videa. Ovo jasno govori o tome kako je prokrastinacija, u stvari, problem u strategiji regulisanja emocijama. U mom slučaju, odlaganjem mojih zadataka završim osjećajući više stresa, da ne spominjem nakupljene oblake krivice i frustracije.

Hronično odlaganje obaveza je povezano sa gubicima  mentalnog i fizičkog zdravlja, javljaju se različita oboljenja – od depresije i anksioznosti do kardiovaskularnih bolesti.

Istraživanje Fusija Siroisa pokazalo je da je hronična prokrastinacija – tj.  redovita i dugoročna skolnost odlaganju – povezana s nizom štetnih posljedica za mentalno i fizičko zdravlje, uključujući anksioznost i depresiju, slab imunitet i često javljanje prehlade i gripe, pa čak i ozbiljnija stanja poput kardiovaskularnih bolesti.

Istraživači kažu da nam prokrastinacija pomaže da se osjećamo bolje kada nas određeni zadaci pune negativnom energijom – ukoliko su teški ili dosadni (ili nam samo tako izgledaju).

Sirois vjeruje da prokrastinacija ima ove štetne posljedice kroz dvije rute – prvo, stresno je nastaviti odlagati važne zadatke i ne ispuniti svoje ciljeve, a drugo, odlaganje često uključuje i odlaganje obaveza koje utiču na naše zdravlje – poput vježbanja ili posjeta liječniku.

,,S vremenom je poznato da visok stres ima sinergistički i kumulativni efekat na zdravlje, što može povećati rizik za brojna ozbiljna i hronična zdravstvena stanja poput bolesti srca, dijabetesa, artritisa, pa čak i raka.” Kaže ona.

Sve to znači da bi prevazilaženje prokrastinacije moglo imati pozitivan utjecaj na vaš život. Sirois kaže da njeno istraživanje sugerira da bi „smanjenje tendencije hroničnom odlaganju za jednu tačku [na skali odlaganja pet tačaka] takođe moglo značiti da bi se rizik od lošeg zdravlja srca smanjio za 63%“.

 

‘Samo počnite’

Foto: cottonbro (Pexels)
Foto: cottonbro (Pexels)

Sa pozitivne strane, ako je odugovlačenje pitanje regulacije emocija, to nudi važne tragove za to kako se najefikasnije riješiti iste. Pristup zasnovan na terapiji prihvatanja i posvećenosti ili „ACT“ (Acceptance and Commitment Therapy) , koja je izdanak kognitivne bihevioralne terapije, čini se posebno prikladnim. ACT podučava prednosti ‘psihološke fleksibilnosti’ – to jest, sposobnosti da tolerišete neugodne misli i osjećaje, da ostanete u sadašnjem trenutku uprkos njima (mislima i osjećajima) i da dajete prednost izborima i radnjama koji će vam pomoći da se približite onome što najviše cijenite u životu.

Ovdje su relevantna najsavremenija istraživanja koja pokazuju da studenti koji više odgađaju obaveze imaju veću tendenciju da postižu veći rezultat na psihološkoj nefleksibilnosti.

Odnosno, dominiraju njihove psihološke reakcije poput frustracije i brige, na štetu njihovih životnih vrijednosti; slažu se s izjavama poput ,,bojim se svojih osjećaja” i ,,moja bolna iskustva i sjećanja otežavaju mi da živim život koji bih cijenio”.

Oni koji više odgađaju, imaju niži rezultat na stvari koje zahtijevaju posvećenost, što opisuje koliko osoba ustraje na postupcima i ponašanjima u ostvarivanju svojih ciljeva. Obično se slažu sa izjavama poput: ,,Ako se osjećam uznemireno ili obeshrabreno, propuštam izvršenje svojih obaveza.”

Istraživanja pokazuju da jednom kada je učinjen prvi korak ka ispunjenju zadatka, sve što ga prati kroz ispunjenje postaje lakše.

ACT osposobljava ljude kako da povećaju njihovu psihološku fleksibilnost (na primer, pažljivošću) i njihovu predanost cilju (na primjer, pronalaženjem kreativnih načina za ostvarivanje ciljeva koji služe njihovim vrijednostima – što im je najvažnije u životu), te preliminarnih istraživanja koja uključuju studente i koja obećavaju.

Naravno, većina nas vjerovatno neće uskoro imati mogućnost prijaviti se na ACT kurs – i u svakom slučaju mi ćemo i dalje odlagati potragu za istim – pa kako možemo danas krenuti u primjenu ovih principa ?

„Kad konačno netko prepozna da odlaganje nije problem upravljanja vremenom, već je problem regulacije emocija, tada je spreman da prihvati moj omiljeni savjet.“ Kaže Pychyl.

Sljedeći put kad biste bili u iskušenju da odugovlačite, „usredsredite se na nešto jednostavno kao što je: „Koja je sljedeća radnja – jednostavan sljedeći korak – koju bih preuzeo za ovaj zadatak da sada počnem s radom? “. Ako to učinite, kaže on, vaš um isključuje emocije i prebacuje se na lako ostvarivu akciju. „Naše istraživanje i živo iskustvo pokazuju vrlo jasno da smo, kad započnemo, obično u mogućnosti da nastavimo dalje. Početak je sve.”

 

Autor: Christian Jarrett  

Izvor: BBC

Link do izvora: https://www.bbc.com/worklife/article/20200121-why-procrastination-is-about-managing-emotions-not-time

za sebilj.net tekst prevela sa engleskog i uredila: Aiša Halitović