Vidjeh tri čovjeka.
Jedan od njih bješe žalostan.
Kaže da u njemu postoji rupa. Golema praznina. Teretno ništavilo. I kao da ni cijeli svijet nije dovoljan da je popuni. Ili bar malo zasjeni.
-Rupa. To je ono što nosim i što me nosi. Niti me ispunjava niti je ispuniti mogu – reče i krenu niz put drugih rupa.
Drugi bješe zamišljen.
Kaže da je krenuo u potragu. Dugu, veličanstvenu potragu. I kao da traži nešto što već drži u rukama. Blizinu dovoljno daleku da se tražiti mora, daljinu dovoljno blizu da se uhvatiti može.
-Ja sam i čuvar i tragač onoga k čemu sam pošao – reče i potrazi se predade.
Treći bješe zadovoljan.
Kaže da je vlasnik blaga velikog. Na grudi je prislonio Uputu. Obgrlio je strahom onog koji se boji izgubiti nešto vrijedno. -Bez nje život tama je beskrajna – reče i udahnu njenu svjetlost.
Koji si od ova tri čovjeka, mladi čovječe? Dok stojiš iza danas i ispred sutra, jesu li te upitali o Uputi snovi tvoji, nade tvoje, kretanja tvoja? I jesi li znao odgovoriti?
Uputa ti je da budeš budna srca. Da ti bude kompas u ovom snu od zemlje. Da ti bude ruka smjernica. Da ti bude spasonosni glas. Da te poduči uzvišenom zadatku. Da ti uspokoji to drhtavo biće, mladi čovječe. I nemoj nikad da zaboraviš riječi Upućivača:
Zar nisi izgubljen bio pa te je na pravi put uputio? (Kur’an, 93;7)
Nemoj se izgubiti.
I nemoj uputu izgubiti.
Postaćeš onaj prvi čovjek. Ostaće ti samo rupa.
Kreni koracima drugog čovjeka. Prihvati čvrsto dar kojim si darovan, a traži ga neumorno kao da ga ne posjeduješ, da bi kao treći čovjek onaj, zadovoljne duše bio.
Čuvaj Uputu – čuvaće tvoje srce da ne oslijepi i da budno ostane sve dok postojiš…u ovom zemaljskom snu.
Za sebilj.net piše : Ilma Rašidović
