U odajama poezije

Piše: Ilma Rašidović
Povodom Svjetskog dana poezije, zavirite u njene odaje i pronađite dugo traženi stih svog bića.

334
FOTO: pexels.com
FOTO: pexels.com

[Svjetski dan poezije obilježava se 21. marta, a osnovan je od strane UNESCO-a 1999. godine. Svrha ovog dana je promocija čitanja, pisanja i objavljivanja poezije u školama širom svijeta; ali i ,,davanje novih poticaja i priznanja nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pjesničkim pokretima“ – odlomak iz UNESCO-vog izvještaja u definiranju ovog dana]

Izvor: wikipedia.org

Kako je opisati?

I stihovi, od kojih je ona sva, postaju nemoćni pred njom.

Poezija. Ta daleka zemlja u koju odlaze pjesnici ranjeni, da se izgube, da se pronađu.

To čudesno utočište mislima koje se guše, riječima koje se dave, osjećanjima koji su zatočeni. Taj radosni miris nade obučene u slova, poredane u stihove, opijene maštom.

Poezija. U njenim odajama svijet je tren vječnosti, život je osmijeh suze, smrt je početak kraja.

Ona je od svih jezika.

Ona je na svakom jeziku.

Ona je svaki jezik.

Jezik zaljubljenika.

Jezik ranjenika.

Jezik ratnika.

Jezik liječnika.

Jezik griješnika.

Jezik pokajnika.

Poezija postoji jer i mi postojimo – njeno postojanje je dokaz postojanja onog neobjašnjivog u čovjeku, onog čemu on teži, onog od čega bježi, onog sa čim se strastveno bori. Ona je i ratnik i rat, ona borbi daje glas.

,,Ono bez čega poezija ne može,

to su život i smrt

Bez čega život i smrt ne vrede,

to je poezija.“ (Isidora Sekulić)

A sad,

Od poezije

Poeziji:

//

Ti ne znaš zakon raskrsnice

Između svjetlila

I

Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaš da u svome žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samome

biću//

Mak Dizdar/ Putovi

 

_Oni koji imaju svet

Neka misle šta će s njim

Mi imamo samo reči

I divno smo se snašli u toj neimaštini._

Branko Miljković/ Zamorena pesma

 

>>Potom:

treba stati pred Najveći zadatak od svih (!)

Vidjeti:

zbiljnije,

jasnije,

časnije

Govoriti:

drukčije nego li je ikada iko govorio-

najnevinijim zanimanjem od svih:

Pjesmom (…)<<

Safer Grbić/ Srebren pjev

 

Ona je pisala svoje pjesme u tajnosti,

Ona je pisala svoje tajne u pjesmama(…)

Emili Dikinson/ Ona je pisala u tajnosti

 

/Zbog poezije nama izgleda da munje

Imaju manje oštra sečiva

I da grmljavina

Tone u muk/

Vojislav Karanović/ O čitanju poezije

 

| Ti si čovječe tek čovjek

onaj kome misao

slobodu traži:

Ti si čovječe oduvijek

samo pjesnik od istine i draži.|

Kemal Valjevčić/ O pjesniku

 

Ako zaplačem hoćete li čuti moj glas

U stihovima?

Hoćete li moći dodirnuti

Suze moje, rukama vašim?

Orhan Veli/ Ne mogu ispričati

 

Ko sada ide negde u svetu,

bez razloga ide negde u svetu,

polazi k meni.

Rilke/ Ozbiljan čas

 

Muka me natjerala

Pjesnik da postanem

A onda je pjesma

Muke otjerala

Ilma Rašidović/ Lakše je podnijeti

***

[U inicijativi da se proglasi Svjetski dan poezije, UNESCO je prepoznao način da se izrazi jedinstvo u kreativnosti ljudskog uma. Poezija nam otkriva da pojedinci svuda u svijetu dijele ista pitanja, misli i osjećanja.]

Izvor: wikipedia.org

Ovog dana prepoznaju se slova i oni koji ih izdišu. Razbacani u svijetu kao slova, pjesnici se odazivaju na ples, i plešu svojim stihovima. Jer pisati nju je kao plesati na kiši.

Čitati nju je kao zagrliti voljenog.

Zaboraviti na nju je kao goreti u vatri.

A biti zaključan u njenim odajama je kao pobjeći iz kaveza.

Čovječe, koji si stih od zemlje i neba,

jesi li pronašao svoj stih?

 

Za Sebilj.net piše:Ilma Rašidović

 

sebilj.net