Tjelesni prioriteti

O tjelesnim prioritetima kroz značenja poznatih izreka

245

“Koliko umova zarobljenih u kandžama žudnji tjelesnih.” (Alija b. Ebi Talib)

Da li je ova rečenica tačna ili je pak čovjek zaista duhovno i napredno biće, kako se često može pročitati ili čuti? Čovjek, kao najmoćnije biće na planeti, svakako ima potencijal da bude duhovan i napredan,  a taj potencijal često i koristi. Dokaz toga jeste lagodan život i izobilje oko nas. Međutim, svjedoci smo da itekako postoji dobar razlog za postavljanje našeg pitanja.

 

“Budala trči za užicima i shvata da je prevarena. Mudrac izbjegava nevolje.” (Artur Šopenhauer)

Nema puno smisla pretpostaviti da su veliki umovi iznijeli ovakve tvrdnje bez razloga ili zato što su tražili problem koji ne postoji. Nažalost, mi često nismo mnogo duhovna bića. Napredak koji smo ostvarili u poljima nauke, umjetnosti, tehnologije i drugih civilizacijskih tjekovina ne može se meriti sa napretkom koji smo ostvarili u davanju prednosti našem tijelu nauštrb našeg uma. Konvencionalni načini uživanja u umjerenim i zdravim količinama nisu dovoljni, pa se pretjera u njima. Međutim, to je konvencionalno, uobičajeno, dosadno. Uspjeli smo naći i nekonvencinalne načine ,,uživanja“ koji su itekako štetni, pa i smrtonosni, a pritom pretjeramo i s njima. Posljedice i šteta nisu samo po tijelo.

 

“Ukoliko dobijemo srčani infarkt pre osamdesete, sami smo krivi; to nije bila Božja greška ili igra sudbine.”   (Paul Dudley White)

Koliko, kako i šta sve jedemo, pijemo, udišemo ili čak ubrizgavamo u svoju krv? Koju cijenu plaćamo našim zdravljem zarad prolaznog trenutka nekontrolisanog i nepotrebnog uživanja? Zašto umjesto toga ne platimo cijenu umjerenošću ili potiskivanjem nepotrebnog i time izbegnemo bol, brigu, strah i preranu smrt? Da li je od djela duhovnog i naprednog da se na jednom kraju svijeta prežderavamo, ili bacamo hranu, dok na drugom glad odnosi najviše života? Ljudskom tijelu tako malo treba, a toliko toga ima.

 

,,Nema ničeg otmenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.“  (Markus Tulije Cicero)

Da li sve one osobine koje posjeduje dobar čovjek; čednost, vjernost, darežljivost, saosjećajnost, umjerenost, povjerljivost; podrazumijevaju sveprisutnu prepuštenost tjelesnim uživanjima? Šta je bilo sa onim ,,dama“ i ,,džentlmen“? Može li ,,danas je to tako“ ili ,,danas su svi takvi“ biti dovoljan razlog da onom životinjskom u nama, onom  nagonu koji potiskuje savjest, stid i skromnost, dopustimo da preovlada? Ali koja je onda razlika između nas i životinja? Da li i mi trebamo uzeti slabijem samo zato što možemo? Da li trebamo uskratiti nekom pravo samo zato što je pod našom zaštitom ili što na neki način zavisi od nas?

 

,,A čudo svih čuda je da se razumno biće ponosi nečim u čemu ga nadmašuje nerazumno biće.“ Ebu Muhamed Ali ibn Ahmed ibn Said ibn Hazm

,,Nauči da se mnogo više stidiš pred samim sobom nego pred drugima.“ (Demokrit)

Da li je uvijek važilo da se treba ponositi brojem osoba suprotnog pola koje smo obeščastili? Da li je uvijek važilo da je ubijanje nerođene djece od strane majki dio savremenog drušvenog uređenja? Da li je normalno da u onkološkim klinikama imamo mnogo mladih žena (i veliki broj žena generalno) među obolelim od raka reproduktivnih organa? Da li je zaista sramota i primitivno biti čedan i stidljiv? Na koliko gnusne načine se opravdava naša nekontrolisanost u pokušajima da zadovoljimo strast, što je nemoguće.

 

,,Treba bolje razumjeti ljudsku prirodu zato što jedina prava opasnost koja postoji, jeste sam čovjek.“ (Karl Gustav Jung)

Koje ovosvjetsko stvorenje je najveći nasilnik, ubica i samoubica? Koje stvorenje se zabavlja gledajući nasilje, navijajući, kladeći se na ishod istog, ili pak jednostavno učestvujući u njemu? Koji su razlozi tome? Vrijedi li?

Kao da, kada se sve uzme u obzir, zadovoljstvo koje pružamo našem tijelu na neispravan način, prepuštanje kontrole nagonima našeg tijela i najosnovnijim životinjskim interesima, na kraju najviše šteti istom tom tijelu. Da li je medicina otkrivena i unapređivana da bismo mogli biti razvratni?

 

,,Jedna navika, jedna muka; jedna odvika, dvije muke.“ (Narodna izreka)

Onom koji na vrijeme shvati šta je recept zdravog, ispunjenog, srećnog, mirnog tjelesnog života, a samim tim i u velikoj mjeri duhovnog, u dosta slučajeva predstoji da izbaci, potisne loše navike, tj. da ih se odvikne, uz odlučnost to zaista nije teško. Sa druge strane onom koji zakasni, tj. kome je zdravlje već narušeno, predstoji nešto ,,lakši“ posao. Često čujemo rečenicu ,,sve se lako batali kad doktor naredi“, zar ne?

 

,,Uopšte ne znam kako da zamislim šta je dobro, ako zamislim da nema zadovoljstva od jela i pića, da nema uživanja u ljubavnim odnosima i slušanju muzike.“ (Epikur)

Ljudi koji su veliki, najveći problem, sebi, a često i drugima, jesu oni koji su svoj život podredili grabljenju da što više uživaju.

Ti ljudi su prosto sebični. Oni ne daju (osim kad moraju), a koriste svaku priliku da uzimaju. Međutim, ljudsko tijelo ne dozvoljava to tek tako. Razvratno i kompulsivno uživanje jednostavno narušava zdravlje, pa i sebični ljudi moraju znati za kočnicu. Čak je i sam Epikur to znao pa je živio mirnim i povučenim životom, a i svoje pristalice pozivao na isti, izvan grada i uticaja koji bi ga mogao podstaći na prepuštanje prednosti tijelu nad umom. Pritom, valja znati da je darežljivost dokazano blagotvorna po naše zdravlje, fizičko i mentalno. Da li je zaista jedino što je bitno u ovom životu iskoristiti ga na fizičko uživanje?

 

,,Vrline kao jednostavnost, umjerenost, vedrina mnogo više doprinose zadovoljstvu i sreći nego raskoš, oholost, neobuzdanost, pohlepa, zavist. Mudar čovjek kloni se svega onoga što ga uznemirava i zato je odmjeren i na riječima i u djelima. Dovoljno je pogledati ostrašćene ili one koji glasno i urlajući, ili pretjerano se cerekajući žele da daju sebi za pravo, pa shvatiti zašto samo nepomućenost duše vodi mirnom i staloženom životu, sreći i blaženstvu.“ (Epikur)

Da bismo mogli rešiti problem koji smo uvideli neophodno je da sebi postavimo prioritete. Možda je bolje reći da trebamo postaviti prioritete svom telu i svim nagonima, strastima, sklonostima na koje smo tim telom osuđeni.

  • Želja i odlučnost da se problem riješi. Zaista nam nijedan lekar, psiholog, teolog, prijatelj ne može pomoći ako to mi ne želimo. Ako se pak desi da to zaželimo i odlučimo da riješimo problem, da nađemo umjerenost i učinimo naše navike tjelesnog uživanja zdravim i normalnim, nipošto ne smijemo dopustiti da izgubimo odlučnost čim dođemo u iskušenje da se opet prepustimo nekontrolisanom uživanju, ili čim nam neki nagon postane malo jači; ipak je odvići se teško.
  • Ustrajnost, kao posljedica prethodnog.

 

,,Prije svake minute djelovanja treba sat razmišljanja.“ (Henri Ford)

  • Razmišljanje i planiranje; Sistematičnost i postepenost nam osigurava da ne budemo poljuljani u našoj odlučnosti usled tegoba koje nam nagli prestanak navika, nagli fizički napor kojem sebe možemo podvrgnuti usled želje da izbacimo štetno iz našeg tijela.

 

,,Vjerom se stvara više stvari nego što ovaj svijet sanja.“ (Alfred Lord Tenison)

,,Ljudi su od slučaja stvorili idol da bi opravdali vlastitu nerazumnost.” (Demokrit)

  • Duhovnost i vjera su se pokazali kao izuzetno blagotvorni po kako mentalno, tako i fizičko zdravlje. Pritom, strpljenje, ubjeđenje u neminovni vrhovni red i pravdu i da ćemo dobiti ono što je najbolje po nas zasigurno učvršćuje čovjeka u sprovođenju svega do sad navedenog.

 

,,U zdravom tijelu zdrav duh.“ (Narodna izreka)

  • Fizička aktivnost u prirodi, što će spojiti lijepo i korisno, tj. zdravo.
  • Entuzijazam je možda najbolja motivacija za napredak. Napredak je pak nemoguć bez normalnih tjelesnih funkcija i apsolutne kontrole nagona.
  • Svjesnost o opštem zdravlju. Osoba koja je zagađivač i faktor narušavnja okoline može očekivati da će osjetiti posljedice tih svojih djela. Osoba koja nije pasivna i podstiče na dobro može očekivati podršku i pomoć u mijenjanju ili u ustrajanju u zdravom življenju.

 

,,Najljepša misao koju čovjek može imati je ta da je voljen. Voljen zbog toga što jeste, ili još bolje, uprkos tome što jeste.“ (Viktor Igo)

  • Ljubav voljenih osoba nam može pomoći u zdravom življenju kako direktno, što možemo vidjeti kod naših vjernih, voljenih partnera koji nas poštuju i unapređuju, tako i indirektno, gdje nam doprinose prijatelji, uzori i porodica.

 

Za sebilj.net piše: Atif Avdović