Sjećanje na Samira Bačevca

Piše: Belkisa Dazdarević

1395

Iako mnogi brzo i neočekivano odu sa ovog svijeta, neki od njih svojim djelima, savjetima i znanjem žive i dalje. U ovom članku vam predstavljamo biografiju Samira Bačevca, koji je svojim postojanjem, mudrostima i djelima u velikoj mjeri promijenio i pozitivno uticao na svoje sportiste i tok njihovog individualnog razvoja.

Samir Bačevac je rođen 11.09.1972. godine u Tutinu od oca Elmaza i majke Emine. Osnovnu i srednju školu završio je u Tutinu. Takođe je završio i Omladinsku političku školu. Po opsluživanju vojnog roka u Hrvatskoj, odlazi u Skoplje na studije gdje stiče zvanje saobraćajnog tehiničara i vozača instruktora-specijalista.

Godine 1992. počinje aktivno da se bavi treniranjem karate vještine u karate klubu Vardar u Skoplju kod WSKF instruktora Nazima Kurtovića, nosioca crnog pojasa 7. DAN.

Kao reprezentativac države Makedonije i takmičar karate kluba Vardar takmičio se na državnom, balkanskom i evropskom nivou na kojima je ostvarivao zapažene rezultate. Osvojio je Samson kup u Gjongjosu 1993. godine.

Godine 1994. je u Bitolu postao šampion Makedonije u borbama ekipno, kao kapiten tima, u konkurenciji za mlađe seniore.
Godine 1994. je u Bitolu postao šampion Makedonije u borbama ekipno, kao kapiten tima, u konkurenciji za mlađe seniore.

Na međunarodnom turniru u Košicu (Slovačka) u ekipnoj konkurenciji osvaja drugo mjesto.

Samir Bačevac, Nazim Kurtović i Zoran Pejov (s lijeva na desno).
Samir Bačevac, Nazim Kurtović i Zoran Pejov (s lijeva na desno).

Na WSKF (World Shotokan Karate Do Federation) prvenstvu Evrope održanom u Ankari 1994. godine osvojio je drugo mjesto u borbama ekipno.

Godine 1995. osvaja prvo mjesto u borbama ekipno na WSKF prvenstvu Balkana održanom u Rumuniji.
Godine 1995. osvaja prvo mjesto u borbama ekipno na WSKF prvenstvu Balkana održanom u Rumuniji.

U želji da svoje znanje usavrši i prenese na druge bio je učesnik TV serijala “Učimo Karate u Makedoniji” u organizaciji MRT – Makegonske Radio Televizije i međunarodnog karate seminara na Ohridu kod šef instruktora svjetske WSKF federacije Hitoši Kasuje(9. DAN).

Samir Bačevac i Hitoši Kasuja (s desna na lijevo). Seminar u Ohridu 1996. godine.
Samir Bačevac i Hitoši Kasuja (s desna na lijevo). Seminar u Ohridu 1996. godine.

Završio je trenersku karate akademiju 2000. godine u organizaciji Šotokan Karate Do Saveza Makedonije. Od 2005. godine je majstor karatea 3. DAN, a 2014. je postao instruktor za borilačke vještine.

Bio je trener borilačkih vještina u karate klubu “Tutin” iz kojeg su izašli mnogobrojni majstori karatea, takmičari, sadašnji treneri, sportisti, uspješni ljudi.

Fotografija sa karate treninga Samira Bačevca u karate klubu Tutin.
Fotografija sa karate treninga Samira Bačevca u karate klubu Tutin.

Ono što je krasilo njegovo trenersko umijeće jeste maksimalna posvijećenost svojim sportistima, traženje od njih maksimuma na treninzima, polaganjima i takmičenjima.

Svoj autoritet u Tutinu koristio je u svrhu poboljšanja života omladine, odvraćajući ih od loših navika i poroka i učeći ih pravim vrijednostima, kao što su vjera, čast i odgovornost. Trudio se da od svojih članova kluba napravi dobre ljude, pa tek onda dobre sportiste. Sportiste je učio samostalnosti i uopšte svrsi njenog postojanja kroz japansku poslovicu koju je često citirao na svojim treninzima:

Ako čovjeku uloviš ribu, nahranio si ga za taj dan. Ako ga naučiš kako da lovi ribu, nahranio si ga za cijeli život.

Odgajao je svoje učenike. Bio im je poput drugog roditelja onda kada treba da ih kritikuje zbog neadekvatnog ponašanja, ili kada je potrebno udijeliti savjet i toplu riječ u teškim situcijama. Učio je svoje karatiste da se ponašaju disciplinovano, da se sa milošću i strpljenjem odnose prema mlađima, a sa poštovanjem prema starijima, i u sali i van nje.

Volio je prirodu i u njoj je nalazio mir, organizujući za svoje sportiste ručak ili planinarenje u slobodno vrijeme. Sportistima slabijeg materijalnog stanja bi poklanjao kimono i karate opremu ili bi ih oslobađao plaćanja mjesečne članarine.

Ponašanjem prema svojim učenicima, kako ih je sam nazivao, dao je model ostalim trenerima kako bi se trebalo ponašati  prema svojim sportistima, kritikujući one koji samo uzimaju novac a ne daju svoj maksimum.

Samir Bačevac - trener grupe za kik-boks.
Samir Bačevac – trener grupe za kik-boks.

Na svojim treninzima je podsećao da je obrazovanje jednako važno kao i bavljenje sportom. Sportiste koji bi se redovno takmičili i osvajali medalje na WSKF karate turnirima bi podsticao na obrazovanje, na važnost školovanja i studiranja. Iz bojazni da neko od njih ne zapostavi svoje školovanje, odlazio bi u školu kod razrednog starešine da provjeri kakav je njegov sportista u školi i da li ima primjereno vladanje. Njegovi sportisti su bili najbolji đaci i studenti, a na treningu redovni i ažurni.

Kik-boks trening. Samir Bačevac, trener, i Naser Dazdarević, jedan od najboljih studenata ikad na departmanu za pravne nauke na DUNP-u (s desna na lijevo).
Kik-boks trening. Samir Bačevac, trener, i Naser Dazdarević, jedan od najboljih studenata ikad na departmanu za pravne nauke na DUNP-u (s desna na lijevo).

Iz Karate Kluba “Tutin” proistekli su sportisti koji su u Tutin donosili medalje sa međunarodnih i državnih prvenstava i dobijali poziv od Karate Saveza Srbije da se takmiče kao reprezentativci Srbije. Zbog velikih novčanih troškova koje pripreme za reprezentaciju iziskuju, a na žalost trenera Samira i kluba, sportisti tada nisu mogli svoje kapacitete dalje razvijati i prikazati ih na višim nivoima takmičenja.

“Državno Prvenstvo Srbije za poletarce, pionire i nade 2013” Nermina Balić i Velid Hajrović - 3. mesto u borbama pojedinačno.
“Državno Prvenstvo Srbije za poletarce, pionire i nade 2013”
Nermina Balić i Velid Hajrović – 3. mesto u borbama pojedinačno.

Postoji anegdota da je jednom Samir Bačevac napustio salu u toku treninga i otišao u svoju kancelariju da obavi namaz. Sportisti, kada su to primijetili, utišali su se i prestali sa treniranjem, kako treneru ne bi stvarali buku i na taj način ga ometali tokom obavljanja propisanog namaza. Po završetku namaza, trener se vratio sportistima i treningu i upitao ih zbog čega su stali, a oni su mu odgovorili da su to uradili kako ga ne bi dekoncentrisali. Tada im je on odgovorio da čovjeka skoncentrisanog u namazu ne može dekocentrisati buka i da sljedećeg puta ne prekidaju trening.

Preselio je 20.07.2020. godine. Iza sebe je ostavio suprugu Hasimu, ćerku Eminu, znanje o borilačkim vještinama, odgoj, savjete, mudrosti, koji će se širiti i dalje, i lijepo sjećanje svima koji su ga poznavali. Inspirisani njegovim životom buduće generacije imaju na koga da se ugledaju, a grad Tutin čime da se ponosi.

 

Za Sebilj.net piše: Belkisa Dazdarević

(FOTO): Karate klub “Tutin”