Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao ekolog

Piše: Vedad Mustedanagić

119
FOTO: pixabay.com
FOTO: pixabay.com

Život, riječi i djela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogu se proučavati na različite načine: kroz njegov životopis (siru), sunnet (način i stil života) ili hadise (njegove riječi). Također, njegov život se može proučavati kroz različite prizme: kao poglavara države, dostavljača Objave, sudca, pedagoga, kao i ekologa što je tema našeg pisanja. Ovom prilikom pokušat ćemo u prvi plan istaći njegov sunnet, odnosno stil i način života pomoću kojeg su regulirana određena ekološka pitanja. Na ovom mjestu spomenut ćemo direktnu implementaciju ekoloških radnji od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovih ashaba. Izdvajanje hadisa na ovu temu odradili smo u tekstu pod nazivom “Četrdeset hadisa o ekologiji“, kao što smo i naznačili da nismo iscrpili hadise koji se odnose na ekološke postulate. Čisto da ne bude zabune, u ovom radu pod hadisom podrazumijevamo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su: “Dok je neki čovjek išao putem, naišao je na neku trnovu granu. Uklonio ju je i Allah mu je zahvalio na tome i oprostio mu.” (Muslim, br. 1914.) Dok, pod stilom i načinom života, odnosno njegovim sunnetom smo uzeli za shodno hadise, koji slijede u nastavku, a koji se odnose na sprovođenje određene ekološke radnje, poput njegovog načina uzimanja abdesta i štednje prirodnih resursa.

Održavanje okoliša čistim

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Predočena su mi djela mog ummeta, i dobra i loša, pa sam vidio da među dobra djela spada i uklanjanje prepreka sa puta, a u loša djela i pljuvačka u džamiji koja se ne zakopa.” (Muslim, 553.) U praktičnom smislu desio se ekstreman slučaj prljanja džamijskog prostora. Jedan beduin pomokrio se po tadašnjem džamijskom podu, koji je bio od pijeska. Ashabi su htjeli da fizički djeluju, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio i naredio da se pospe kanta vode na mjesto gdje je mokrio. (Buhari, 219; Muslim, 284.) Iz ovog primjera Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktično je prikazao kasnije nastalo fikhsko pravilo Manja šteta se trpi zarad veće štete. U ovom slučaju da su ashabi počeli djelovati ovaj beduin pomokrio bi mnogo više džamijskog prostora nego što je na ovakav način to učinio. Posredstvom ovih hadisa i fikhskih pravila iz njih proizašli, moguće je formirati opće principe po kojima bi se regulirala zaštita životne sredine.

Umjerenost u konzumiranju prirodnih resursa

U slijedećem hadisu, koji iako je različito tretiran od muhadisa po vjerodostojnosti, vrlo je važan za princip zaštite vodene sredine. Amr b. As, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored Sa`da dok je abdestio pa ga je upitao:

Kakvo je to rasipanje Sa`de? Sa`d upita: `Pa zar i u vodi ima rasipanja Allahov Poslaniče?!` `Ima pa makar bio i na obali rijeke.` (Ibn Madže i Ahmed)

U drugim hadisima stoji sa koliko se količine vode abdestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi Enes, radijallahu anhu, da bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupao sa jednim sa’om vode, odnosno osam pregršti vode, a abdestio sa jednim muddom, odnosno sa dvije pregršti vode. (Buhari, 201.) Ovo predstavlja koncept umjetnosti unutar islamske ekologije. U ovom slučaju to je izraženo na štednji vodenog resursa, dok u drugim slučajevima, kao što je racionalan način korištenja prehrane to se odnosi i na biljni i na životinjski svijet, kao i na sve ostale resurse koji su potrebni za spravljanje hrane.

Specijalni rezervat prirode Uvac, Foto: Sadmir Hamidović
Specijalni rezervat prirode Uvac, Foto: Sadmir Hamidović

Zaštićene zone u islamu

Određeni broj hadisa posvećen je “ekološkom“ opisu svetih zona unutar islamske tradicije – Mekke i Medine. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znajte, da je Mekka u ovom mom času sveta i neprikosnovena, njeno žbunje se ne čupa, niti stabla sijeku.” Nakon što je jedan čovjek iz Jemena zatražio da dobije to napismeno, čemu je i pristupljeno jedna osoba iz plemena Kurejš reče: “osim mirisne trstike, Allahov Poslaniče. jer je mi koristimo za naše kuće i mezarluke.“ Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i dozvolio.  (Buhari, 112; Muslim, 1353.) Ovaj hadis predstavlja odličan mehanizam za očuvanje biljnog svijeta kroz prizmu osnivanja nacionalnih parkova. Nakon upita da se određena biljka može koristiti u građevinske svrhe, jer je postojala potreba za tim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to i dopustio.

Lijepo ophođenje prema životinjama

Humani odnos prema životinjskom svijetu predstavljen je u više različitih hadisi i kroz klasičnu islamsku misao vjerovatno i najviše dočaran. Razlog tome zasigurno treba potražiti u tome što se o ovoj ekološkoj komponenti i prenosi najviše hadisa. Prenosi Se’id b. Džubejr, radijallahu anhu, da je Ibn Omer, radijallahu anhu, prošao pored skupine ljudi koji su uzeli i gađali kokoš kao metu. Kada su ljudi vidjeli Ibn Omera, radijallahu anhu, raziđoše se,  a on reče: “Ko je ovo uradio? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko to  radi.“ (Muslim, br. 1958.) Sehl b. Hanzalijja je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prilikom prošao pored kamile kod koje su se (od mršavosti) leđa gotovo spojila s trbuhom, pa je kazao: ‘Bojte se Allaha u pogledu ovih životinja, koje ne mogu govoriti. Kada ih jašete, neka su dobre (site), i kada ih jedete, neka su dobre (debele).’” (Ebu Davud, br. 2548.) Veličina Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala očitovala se i u odnosu naspram životinjskog svijeta. Iako, životinje nemaju razum kao ljudi, zabranjeno ih je mučiti, udarati, pretovariti, kao i bespravno ubijati.

Ekološki vakuf u službi sprječavanja ekstravagancije

Sa’d b. Ubade je rekao: “Allahov Poslaniče, Ummu Sa’d je umrla, pa koja je milostinja (za nju) najvrednija?” “Voda.”, odgovor Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ubade iskopa bunar i reče: “Ovo je za (dušu) Ummu Sa’d.” (Ebu Davud, br. 1681.) Postojao je jedan bunar koji je bio od velike važnosti za stanovništvo Medine. Vlasnik tog bunara naplaćivao je njegovo korištenje. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, je upitao: “Ko iskopa (bunar) Ruma, imat će Džennet?” i ja sam ga iskopao – rekao je Osman. (Buhari,  br. 2778) U ovim hadisima očitovana je spona između ekoloških resursa i vakufa. Omogućiti narodu da ima pristup osnovnim prirodnim resursima je djelo koje za sobom povlači ozbiljne ahiretske benefite. Ova dva hadis treba sagledati i u jednom drugom kontekstu, a to je onemogućavanje enormne eksploatacije prirodnih resursa od strane pojedinaca. Kada pojedinac ima monopol nad određenim prirodnim resursom, onda je njemu i kroz određene mehanizme omogućeno da ga iskorištava koliko i dokle hoće. Ljudi koji su ovisni o tom resursu moraju izdvajati materijalna sredstva kako bi došli do toga i ta materijalna sredstva idu u džep vlasnika. Ovdje imamo dva problema: da se enormno izrabljiva  prirodni resurs i da novac dolazi u ruke sve manjeg broja stanovništva koji kasnije nastoji da konstatno povećava svoj imetak. Institucija vakufa koja je usko vezana za ekološka pitanja sprječava ovakve probleme. Pojedinac koji je svjestan vrijednosti udjeljivanja na Allahovom putu zavještava svoj imetak kako bi zajednica od toga imala korist i sprječavaju se zloupotrebe prirodnih resursa, a samim tim i očuvanje prirode.

 

Za akos.ba Piše: Vedad Mustedanagić