Polazak u beskraj

Piše: Šejla Gusinac

185
FOTO: pixabay.com
FOTO: pixabay.com
Polazak u beskraj

 

Ljeta koja prijesto predadoše jeseni,

Drvo što nakit svoj po zemlji prosu,

Gizdavi cvijet što glavu povi,

Brižni dječko koji se sjeti djetinjstva,

I osijedela nana što na dnu sehare haljine pomilova,

Majka koja dijete samo da hodi pusti,

Bora na licu i bijela vlas,

Svjedoci su prolaznosti.

I vremenom mojim što prođe

Svjedočim!

Prolazim…

Al znajte,

Nije svršetak blizu,

Nego je vječnost skora!

 

Mrtve zime koje proljeća živnuše,

Svjedoci su.

 

Putniče, ponesi na posljednju stanicu šta ti treba.

 

Za Sebilj.net piše: Šejla Gusinac