Odgovorna umjerenost u uređenju svog online prostora

Piše: Meliha Šaćirović

197
FOTO: unsplash.com
FOTO: unsplash.com

Šareni svijet interneta je kao jedna velika galerija koja nas je sve u jednom trenutku toliko zavela da smo u potpunosti izgubili orijentaciju. Ta galerija nema ograničeno radno vrijeme koje krizni štab mijenja na svaka tri dana, niti možemo da se oslonimo na čuvene Ikeine strelice da nam pokažu izlaz. Prepušteni smo sami sebi u tom online prostoru koji nam je donio toliko olakšica, ali je pred nas isto tako stavio brojne izazove.

Neki od njih se sigurno nalaze na našim listama novogodišnjih rezolucija kao tačke na kojima obavezno moramo poraditi. Ali, u nedostatku uputstva za upotrebu, te tačke polako sklizavaju niz listu dok u potpunosti ne isčeznu.

I šta dalje?

Loša vijest: Uputstvo za upotrebu interneta i društvenih mreža niko od nas nije dobio – jer ono ne postoji.

Dobra vijest: Uz malo truda možemo sami sebi da napravimo jedno personalizovano uputstvo koje će nam umnogome olakšati navigaciju kroz online prostor.

Prije svega, bitno je da sebi osvijestimo da uvijek imamo pravo izbora. Uvijek imamo moć da kažemo ovo ne želim da vidim jer mi iz nekog razloga ne godi i želim više ovakvog sadržaja jer mi prija. Bez obzira na poplavu sadržaja i informacija, online prostor je prostor koji mi možemo kreirati po svojoj mjeri.

Hajde da pristupimo tome kao uređenju fizičke prostorije.

U tom slučaju, prvi korak bi bio određivanje namjene.

Je li mi to prostor za učenje? Za poslovanje? Za zabavu? Čemu mi on služi?

Prema tome određujemo boju zidova kao i inventar našeg online prostora, jer sobu za zabavu ne možemo obojiti sivo i napuniti radnom opremom, isto kao što u prostor za učenje ne možemo unositi igrice koje bi nam samo odvlačile pažnju.

Zaprati sadržaj koji služi svrsi tog prostora. To ne štedi samo vrijeme, već i energiju.

Ukoliko se radi o kombinovanom prostoru, onda je bitno da svaka namjena ima svoj zasebni kutak. Na primjer, ako nam je za rad neophodan računar ili laptop, pristupaćemo društvenim mrežama samo putem telefona.

Sljedeći korak koji bismo mogli uzeti u obzir bi bio šta mogu, a šta ne?

Priroda našeg online prostora je takva da će se mnogi ljudi tu okupljati, dijeliće svoje sadržaje, izražavaće različita mišljenja i uticaće na generalnu atmosferu našeg prostora.

Bitna i nezanemarljiva stavka prilikom razmatranja ovog koraka nam je odgovornost.

Kao domaćini svog online prostora, odgovorni smo za svaki negativni komentar, za svaku uvredu ili ponižavanje, koje mi uputimo nekoj osobi. Odgovorni smo za svaki vid dijeljenja tuđeg privatnog sadržaja, bilo da je to izjava, fotografija ili snimak, koji narušava dostojanstvo te osobe.

Privid anonimnosti na internetu nam ne daje slobodu da se nekorektno ponašamo, jer iza svakog uređaja stoji realna osoba od krvi i mesa, sa svojim mentalnim i emotivnim svijetom. Naša odgovornost da štitimo tuđ integritet i dostojanstvo se ne odnosi samo na fizički, već i na online prostor. Pogotovo danas.

To za sobom povlači jednu stvar na koju nam rijetko ko skreće pažnju: uviđanje toga šta nam prija, a šta ne? Ovo je još individualnija stavka od svih već nabrojanih gdje ne postoji univerzalno pravilo. Neko se može satima raspravljati putem komentara sa drugim korisnicima interneta bez da mu to naruši mir, dok nekom drugom samo čitanje jednog od tih komentara može upropastiti dan. Zato je bitno pratiti sebe, svoje reakcije i osvijestiti sebi svoje okidače.

Šta nas nervira? Kakav sadržaj nas uznemirava? Šta je to u tom sadržaju što u nama izaziva negativnu reakciju? Zašto se zbog toga osećamo loše? Šta nas to crpi?

Stavimo ova pitanja na papir i bilježimo odgovore i zapažanja sljedećih nedjelju dana. Nakon isteka tog vremenskog perioda, podvucimo liniju i donesimo zaključke u skladu sa prikupljenim informacijama. Tada ćemo imati mnogo bolji pregled situacije i dobru bazu za mnogo prijatniji boravak u svom online kutku. Pored toga, tačno ćemo znati kakve i čije online kutke da izbegavamo u širokom luku.

Kad smo već pomenuli tuđe online kutke, zašto ne bismo pročešljali svoju listu prijatelja i praćenja?

Kakve ljude pratimo? Šta oni to zastupaju? Kako to utiče na nas? Kakve vrijednosti i ideje nesvjesno preuzimamo od njih?

Da, svi imaju pravo da objavljuju na svom profilu šta god žele (dok je to u skladu sa osnovnim etičkim i moralnim principima), jer je svako domaćinsvog online prostora. Ako nam to ne prija iz bilo kog razloga, nismo u obavezi da ih pratimo. Bilo da su nam to rođaci, prijatelji, radne kolege – ne moramo ih pratiti. Snoozajmo, otpratimo, uklonimo sa liste prijatelja. Imamo to pravo i imamo tu moć da jednim jedinim klikom uredimo svoj online prostor mnogo ugodnije.

Šta će mi veliki fikus u prostoru za igru i zabavu kad je verovatnoća saplitanja o njega ogromna? Već znam da ću se iznervirati zbog nastalog korova i fleka. Isto tako, šta će mi nečija pasivno-agresivna energija u online prostoru koji želim napuniti nadom i pozitivnim djelovanjem? Svakako znam da će to da mi odvuče pažnju na stvari koje su van moje kontrole i koje me crpe.

Nije to ništa lično. Nema ljutnje kod ovakvog uklanjanja sa liste prijatelja, jer to činimo prijateljski mašući i svim srcem želeći dobro toj osobi, i demonstrirajući tu istu želju prema sebi.

Isto važi i za stranice. Posmatrajmo ih kao neke predmete u svojoj sobi. Ako više ne služe nekoj funkciji, ako u nama ne bude neka topla i lijepa osjećanja, vrijeme je da odu i da sve to bude u nekom drugom. Otpratiti, filtrirati, i ponovo filtrirati. Jer su vrijeme i mentalni kapacitet koji možemo posvetiti tom online prostoru ograničeni. Ako neko može biti 24 časa dnevno dostupan svima i ako može gledati tu dinamično prikazanu pasivnost svog online prostora bez treptanja, to ne znači da istu stvar mogu da izvedem i ja bez ikakvih posljedica. Bitno je upoznati sebe na tom nivou i sa tim znanjem sebi postaviti pravila koja doprinose produktivnom boravku u svom online kutku, i još produktivnijem i posvećenijem djelovanju van tog prostora.

Vremensko ograničenje ne djeluje sputavajuće, već oslobađajuće, jer kad naš porostor diše, lakše dišemo i mi.

Upravo je vrijeme za to – za jedan dubok udisaj i izdisaj prije nego što te prazne stranice ispišete u svoje personalizovano mini uputstvo. Dobro osmotrite svoj prostor, vizualizirajte i kreirajte svoje nezaobilazne stavke. Zašto se gubiti u tuđoj galeriji kad možemo urediti sebi nešto još ljepše od toga?

Imamo mogućnost da uzmemo sve ono što je dobro, bez da nas zatrpa influks nepotrebnih informacija. Mi sami odlučujemo hoće li naš boravak u online prostoru biti momenti opuštanja i zabave, ili momenti mentalnog mrvljenja.

Uvijek imamo moć izbora. I kad shvatimo to, već smo stigli do izlaza galerije gdje nas čekaju omiljeni kolač i kafa servirani u jednom divnom predvečerju koje najavljuje lijepe promjene.

 

Za sebilj.net piše: Meliha Šaćirović