U narednim redovima donosimo vam zanimljiv događaj iz života Muhammeda Ikbala (1877-1938), pakistanskog intelektualca, pjesnika i naučnika, ali i muslimanskog filozofa modernog doba. Taj događaj, kao i izreke iz riznice Ikbalove mudrosti, oslikava našu stvarnost ali i poziva istinskom shvatanju vjere i života.
Između forme i suštine
Hadžije Pakistana po povratku sa hadždža odlaze u posjetu Muhammedu Ikbalu i sa sobom mu nose uobičajene hedije, kao što su zemzem, hurma, tespih, kapica itd.
Muhammed Ikbal uzima hedije, zahvaljuje im, a zatim kaže sljedeće: ,,Ove hedije su lijepe, ali kamo sreće da ste nam sa tih svetih mjesta donijeli Ebu Bekrovu, r. a., iskrenost i istinoljubivost, Omerovu, r. a., pravdu, Osmanov, r. a. stid i, i Alijinu hrabrost i mudrost pa da se njima okitimo i na taj način spasimo svoj ummet.“
Mudre izreke Ikbala vode nas suštinskom poimanju vjere i života:
- ,,Ne pitam vas za put već za saputnike?“- rekoh im, a oni me na to upitaše: ,,Kako to?“, a ja im odgovorih: ,,Čemu put bez saputnika?“
- „Ukoliko nema jedinstva u djelovanju, beskorisno je jedinstvo u ideji.“
- ,,San zamišljaj kao lahku smrt, a smrt kao teški san.“
- „Najveće dobro koje bi neki muslimani mogli da učine za islam, jeste da priznaju da svojim djelima ne predstavljaju islam.“
- ,,Bježite od muslimana ka islamu.“
- „Zapad je usmrtio srce, a Istok razum.“
- „Države se rađaju u srcima pjesnika, a odrastaju i umiru u rukama političara.“
- „Najgrešniji musliman mi je bliži od bilo kog nevjernika.“
- „Razum umire nerazmišljanjem, a srce nesjećanjem na Allaha.“
- „Nisam vidio nijednog psa kako kleči pred drugim psom.“
- „Ipak se ja ne bojim smrti jer ja sam musliman, a ono što priliči svakom muslimanu jeste da smrt dočeka s osmjehom. Doista, smrt je prva zavjesa koja se otvara prema svijetu vječnosti.“
https://www.guzelsozlerin.com/muhammed-ikbal-sozleri/
Za sebilj.net preveo sa turskog i obradio: Nesip Pepić
