Ljepotica Istanbula – Sulejmanija

Priredio: Amer Hamzagić

1178
Foto: Amer Hamzagić
Foto: Amer Hamzagić

Istanbul svojom kulturnom baštinom svake godine privlači milione domaćih i stranih turista. Jedna od građevina koja privlači veliku pažnju i ima veliki značaj za tursku kulturu, jeste  džamija Sulejmanija. Napravljena je po naredbi Sultana Sulejmana i predstavlja jedno od najvažnijih djela nastalih u osmanskom periodu.

Ova veličanstvena građevina je djelo najpoznatijeg arhitekte iz Osmanskog doba Mimar Sinana, o kome će biti govora u nekom drugom tekstu.

Izgradnja Sulejmanije započela je 1550. godine, a završila se 1557. godine. Sulejmanija je u narodu poznata i pod nazivom džamija koja nikada neće biti srušena. Ovaj naslov naglašava izuzetno jaku strukturu građevine koja je od izgradnje doživjela više od stotinu zemljotresa, a da na njenim zidovima se nisu pojavile ni najmanje pukotine. Prema istoričarima, na izgradnju kompleksa utrošeno je oko 3200 kilograma zlata. Dok u izgradnji koja je trajala 7 godina, radilo je ukupno 3 hiljade 523 radnika.

Priča o nastanku Sulejmanije

U narodu postoji lenegda koja kaže da kada je Sultan Sulejman Veličanstveni donio odluku o izgradnji džamije, dugo vremena nije mogao odlučiti na kojem mjestu će džamija biti sagrađena. U stanju neodlučnosti, jedne noći je usnio poslanika Muhameda a.s, koji ga je uzeo za ruku i odveo na jedno od brda iznad Istanbula. Pokazao mu je mjesto gdje ce džamija biti sagrađena. Također, naznačio je i mjesto gdje treba da budu mihrab i minber.

Kada se probudio iz sna, Sultan Sulejman je pozvao Mimar Sinana. Zajedno odlaze na brdo o kojem je sanjao. Tada je Sultan Sulejman Sinanu rekao: ,,Želim da ovdje sagradiš džamiju i kompleks.” Na to mu je Mimar Sinan odgovorio riječima: ,,Mihrab ce biti ovdje, a minber ovdje.” Sulejman Veličansveni se iznenadio kada je vidio da i Mimar Sinan zna mjesto gdje ce biti izgrađeni mihrab i minber, na šta mu je Mimar Sinan kroz osmjeh odgovorio: ,,U tom snu, ja sam stajao iza Vas”.

Foto: Amer Hamzagić
Foto: Amer Hamzagić

Tajne Sulejmanije

Akustika

Postoji vrlo zanimljiva priča o izvrsnoj akustici džamije. Kako se izgradnja odužila, Sultan Sulejman je odlučio da provjeri kako radovi napreduju. Kad je ušao, ugledao je Mimar Sinana kako puši nargilu i taj prizor ga je iznenadio. Međutim, riječ je bila o nargili bez duhana. Mimar Sinan je zapravo, uz pomoć zvuka ključale vode iz nargile, mjerio akustiku i izračunao kako će se glas imama širiti u prostoru. To saznanje je umirilo sultana. Akustika džamije doprinosila je tome da se glas imama iz mihraba u roku od tri sekunde čuje i na drugom kraju džamije.

Foto: Amer Hamzagić
Foto: Amer Hamzagić

Komora za skupljanje dima

Mimar Sinan je izgradio i ventilacioni sistem unutar džamije. U vremenu kada električna energija još nije bila dostupna, Sulejmanija je bila osvijetljena sa 275 uljanih lampi.  Mimar Sinan je iznad ulaznih vrata izgradio malu komoru, kako dim od uljanih lampi ne bi prljao zidove i uznemiravao džematlije. Osigurao je da dim ide ka udubinama koje je napravio u različitim uglovima džamije, odakle cirkuliše i sakuplja se u ovoj komori. Također je napravio poseban ‘sistem za vlaženje’, kako bi se dim taložio na zidovima komore. Od dima koji se sakupljao u toj komori pravilo se najkvalitetnije mastilo. Mastilo destilirano iz svjetiljki koristlo se za ukrašavanje zidova džamije i pisanje spisa.

Nojeva jaja protiv paukove mreže

Dok je pravio džamiju, Mimar Sinan je između lustera postavljao nojeva jaja. Razlog za to ljudi su shvatili stoljećima kasnije. Osušeno jaje noja emitira miris koji sprečava ulazak paukova i drugih insekata u džamiju. Budući da je prošlo 400 godina,većina tih jaja je slomljena ili ukradena. Njihov broj je opao sa 300 na 30 jaja, koja su idalje mogu vidjeti u nekim dijelovima džamije.

Foto: Amer Hamzagić
Foto: Amer Hamzagić

Nadam se da vam je sada jasnije zašto kažu: “Ko je bio u Istanbulu, a nije posjetio Sulejmanovu džamiju, kao da tamo nije ni bio.”

Za sebilj.net priredio: Amer Hamzagić