Ko su Ujguri i koliko znamo o njima?

Priredila i prevela: Merjem Imamović-Hrapović

3515
(FOTO): www.chinahighlights.com
(FOTO): www.chinahighlights.com

Cilj ovog teksta je da vas kroz jezgrovit i kratak sadržaj upozna sa životnim prostorom i prošlošću Ujgura, te predstavi tešku realnost u kojoj žive. Pored ostalih korištenih izvora koji su navedeni na kraju teksta, većina informacija je priređeno iz izvještaja kojeg je objavio Centar za humanitarna i socijalna istraživanja – INSAMER.

Ujguri nisu, kako se inače misli, Kinezi muslimani, već su muslimani turkijskog porijekla. Žive u Istočnom Turkistanu. Kina ovu regiju naziva Sinkjang (Xinjiang) i ne prihvata naziv Istočni Turkistan. Turkistan doslovno znači turska domovina. Altajske planine koje se nalaze na sjeveru Istočnog Turkistana se po većini historičara prihvataju kao prapostojbina Turaka. Danas, Istočni Turkistan predstavlja sjeverozapadnu pokrajinu Kine. Graniči se sa Pakistanom, Indijom, Rusijom, Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Mongolijom i dijelom Kašmira pod kontrolom Indije. Zauzima prostor od 1.823.000 kilometara kvadratnih. Po popisu iz 2015. godine u regiji živi 23.597.300 stanovnika, a od ovog broja 48% su Ujguri. Kašgar, Jarkent, Karakaš, Hoten, Barčuk, Aksu, Kuča i Karašehir su historijski gradovi Istočnog Turkistana koji su nastali na glavnim rijekama ove pokrajine. Glavni grad je Urumči koji je osnovan zbog strateški bitnog položaja ove regije, nakon kineske okupacije. Prema zvaničnim podacima iz 1953. procenat od 90% turkijskih muslimana (Ujgura, Kazahstanaca, Kirgistanaca)je po zvaničnim podacima iz 1980. godine spao na 50%, a procenat od 7% Kineza porastao na 40%.

Također je bitno napomenuti da regija posjeduje značajna prirodna bogastva. U zemlji Istočnog Turkistana se krije 78% od ukupne rudne raznolikosti cijele Kine, a aktivni rudnici čine 85% aktivnih rudnika Kine. Hrom, so, željezo, azbest, mangan, bakar, silicijum, olovo, dijamant, zlato, srebro, ugalj i uran su najistaknutiji minerali. Više od 60% godišnje kineske proizvodnje nafte izvlači se iz Istočnog Turkistana. Prema podacima geologa pokrajina ima više od 60 milijardi tona nafte, a također posjeduje prirodni gas. Kina je najveći svjetski proizvođač pamuka, a 84% od ukupne količine pamuka je iz Istočnog Turkistana. Rudne sirovine, nafta i prirodni gas se iz Istočnog Turkistana izvoze u ostale dijelove Kine.

Možete li sada da zamislite značaj ove pokrajine za Kinu kao vodećeg svjetskog proizvođača i izvoznika?

(FOTO): share.america.gov / (© Elizabeth Dalziel/AP Images)
(FOTO): share.america.gov / (© Elizabeth Dalziel/AP Images)

Islam je među Ujgurima počeo da se širi u 14. vijeku. Osim države osnovane u 8. vijeku, Ujguri nisu uspjeli da formiraju moćnu i dugotrajnu državu, ali imaju jednu od ključnih uloga u civilizacijskom naslijeđu turkijskih naroda. Do 19. vijeka na području Istočnog Turkistana su se smjenjivale različite vlasti, a često je ova pokrajina bila scena za politička zbivanja i nadmetanja turkijskih i mongolskih država i Kineza. Polovinom 18. vijeka Kinezi su stekli političku nadmoć nad ovom regijom, tako da su Ujguri dugi niz godina podizali ustanke protiv kineske vlasti. Takva situacija je trajala do druge polovine 19. vijeka,kada je Jakup Beg uspostavio jedinstvenu vlast, tako što je 1865. godine podigao ustanak protiv Kineza, uspio da ujedini gradove-države i osnuje Kašgarski Emirluk. Međutim, ovo blagostanje nije dugo potrajalo, tako da je nakon smrti Jakup Bega (1877) Kina ponovo obnovila svoja nadanja prema regiji, iskoristila unutrašnja previranja i 1877. godine okupirala Istočni Turkistan. Godine 1884. Istočni Turkistan je postao pokrajina Kine i ime mu je promijenjeno u Sinkjang (Xinjiang), koje se i danas koristi. Zbog slabljenja Kine, naporom naroda istočnog Turkistana 1933. godine osnovana je Islamska Republika Istočni Turkistan sa Hodža Nijaz Hadžijem na čelu. Nakon različitih previranja u nastojećem periodu, vojska kineske komunističke partije je 1949. godine ušla u Istočni Turkistan i započela vladavinu koja još uvijek traje.

Godine 1955. Istočnom Turkistanu je dodijeljen status nezavisnosti, a ime je promijenjeno u Autonomna regija Ujgurskog naroda. Kina je pod svoj monopol uzela plodnu zemlju i prirodna bogastva o kojima je bilo riječi, počela je da zatvara medrese i briše tragove prošlosti. Do 1955. je likvidiran vojnički sloj, uhapšeni su ili ubijeni politički protivnici, učenjaci, intelektualci, ugledni ljudi. S obzirom na to da je zapadni Turkistan bio pod kontrolom SSSR-a, Istočni Turkistan je izgubio vezu sa spoljnim svijetom. Počela je komunistička propaganda i sprovođenje politike za preokret društva. Od 1950. godine Kina je počela sa politikom naseljavanja Kineza radi demografske promjene pokrajine. Od 1966. Godine Mao Ce-tung je započeo Kulturnu revoluciju čiji je cilj bio uništenje tradicionalnih vrijednosti i odvraćanje društva od religije. Iako je od strane Ujgura bilo političkih akcija, one su ostale neuspješne pred kineskom vlašću. Nakon sloma SSSR-a i propadanja komunističkog režima u susjednoj Rusiji, i kod Ujgura je uslijedilo buđenje nade za nezavisnost, alikineski režim je povećao vojnu kontrolu nad ovom pokrajinom. Nakon događaja u Americi 11. septembra 2001. godine, Kina je antipatiju iislamofobiju koja se je u jednom trenu proširila svijetom,iskoristila da bilo kakav pokret koji nije u interesu države u ovoj pokrajini proglasi terorističkim. Ovo je olakšalo sprovođenju represivne politike. Kinezi su uzeli monopol u velikim gradovima, a muslimani Ujguri uglavnom žive na selima sa malim prihodima za život. Obradiva zemljišta su pod kontrolom države, a Ujgurima se dopušta da obrađuju samo onoliko zemlje koliko im je potrebno da prežive. Ovo stanje je dodatno pogoršano nakon otvaranja koncentracionih kampova, te odvođenja mladića u kampove. Od 2005. je na univerzitetima, a od 2007. u osnovnim školama zabranjena upotreba maternjeg jezika. Od 2005. godine Kina je započela odvođenje mladih ujgurskih djevojaka u različite dijelove Kine radi rada u fabrikama. Nakon nereda u Urumčiju, 2009. godine, nakon kojih su se desili incedenti, pale su žrtve s obje strane. Po informaciji Svjetskog ujgurskog kongresa smatra se da je ubijeno 1000 ili 3000 Ujgura. Kina je šireći fotografije ubijenih Kineza vršila propagandui izdavši novi zakon o borbi protiv terorizma opravdala svaki svoj pokret protiv Ujgura. Svaki incident u Istočnom Turkistanu se na taj način mogao povezati s terorizmom i kazniti, policija je mogla slobodno da puca tokom intervencija, da hapsi tokom noćnih racija i da zatvara ljude bez sudskog naloga. 80% internet stranica na ujgurskom jezikuje zatvoreno, a na medijima je vršena propaganda da su Ujguri separatist, teroristi i ljudi koji posjeduju radikalne ideje. Također, zbog bezbjedonosnih mjera na većinu vjerskih propisa je počelo da se gleda kao na prekršaj.

Godine 2013. je pokrenuta propaganda ISIS-a u cijelom Istočnom Turkistanu. U ovom period hiljade ljudi iz Istočnog Turkistana je prebačeno ​​u Siriju i Irak preko Malezije i Tajlanda. Ljudi su lahko prelazili granice, koje su vrlo dobro kontrolisane i štićene od strane države, tako da se ovdje može postaviti veliki upitnik. Kineske vlasti su slučaj ‘Ujgura u redovima ISIS-a’ počele obrađivati i koristiti kao izgovor za borbu protiv vjerskog radikalizma i na taj način obezbijedile nemiješanje velikih sila u svoj odnos prema Ujgurima.

Tokom posjete Istočnom Turkistanu 2014. godine, predsjednik Xi Jinping upozorio je na ,,otrov vjerskog ekstremizma” i založio se da treba sprovoditi politiku represije kako bi se iskorijenio radikalni islamizam.

Godine 2016. došlo je do bitnih promjena na političkoj sceni .Iste godine u ujgurske porodice je pod izgovorom kulturalne interakcije počelo useljavanje Kineza. Ovim putem suurađeni registri svake ujgurske porodice, uzete su sve informacije o njima i utvrdilo se da li predstavljaju opasnost po državu i da li odgovaraju ‘kineizaciji’. Godine 2017. Kina je počela sa intenzivnim otvaranjem koncentracionih kampova (logora), koji su u zemlji postojali od 2014. godine. Studentima u inostranstvu je izdato obavještenje o obavezi vraćanja u zemlju do maja te godine. S obzirom na to da je Istočni Turkistan zatvoren prema spoljašnjem svijetu, vijesti iz kampova su stizale i stižu nezvaničnim putem ili uz djelovanje pojedinačnih organizacija. Ujedinjene Nacije su u avgustu 2018. godine obavijestile javnost da je u kineskim koncentracionim kampovima uhapšeno milion Ujgura. Human Rights Watch je takođe objavio izvještaj iste godine.

Prema informacijama koje su pružili svjedoci koji su bili u kampovima, zatvorenici se nakon ispitivanja podvrgavaju detaljnom zdravstvenom pregledu, a posebno se pregledavaju njihovi unutarnji organi, a zatim šalju u kampove utvrđene prema njihovim uvjetima. U kampuse smještaju s lisicama na rukama i nogama i međusobno vezanim teškim lancima pričvršćenim za lisice. Zatvorenici, ustaju vrlo rano svakog jutra, mogu jesti nakon što otpjevaju kinesku himnu i skandiraju ,,Živio Xi Jinping” da bi se zahvalili Xi Jinpingu. Prisiljeni su jesti svinjetinu svakog petka i polagati zakletve koje negiraju religiju i Boga. Zatvorenicima je strogo zabranjeno da govore na svom jeziku. Svjedoci govore o neljudskim metodama mučenja logoraša. Kaže se i da se ženama u kampovima ubrizgava neka tečnost, neprestano se nage pretresaju, zabranjeno je plakanje, a silovanje mladih djevojaka postalo je nešto uobičajeno. Uz to, davanje visokonaponske električne energije tokom ispitivanja jedna je od najčešćih metoda mučenja koja se koristi u kampovima. Pored svega navedenog, također se navodi da su zatvorenici prisiljeni pamtiti dokumente koji hvale Komunističku Partiju Kine, hvale Kinu i sadrže sve vrste disciplinskih pravila, a svi tekstovi su na kineskom jeziku.

Prema pisanju portala foreignpolicy.com navode se 48 razloga za hapšenje:

  1. Posjedovati šator;
  2. Reći drugima da ne psuju;
  3. Razgovarati s nekim ko je išao u inostranstvo;
  4. Posjedovanje alat za zavarivanje;
  5. Reći drugima da ne čine grijehe;
  6. Ići u insotranstvo;
  7. Posjedovati više hrane nego što je potrebno;
  8. Doručkovati prije izlaska Sunca (sehur);
  9. Poznavati nekoga ko je išao u inostranstvo;
  10. Posjedovati kompas;
  11. Raspravljati se sa zvaničnikom;
  12. Javno izjavljivati da je Kina inferiorna u odnosu na neku drugu zemlju;
  13. Posjedovati više noževa od jednog;
  14. Slati peticije sa žalbom na lokalne službenike;
  15. Imati dosta djece;
  16. Izbjegavati alkohol;
  17. Ne dopustiti službenicima da spavaju u vašim krevetima, da jedu vašu hranu i žive u vašim kućama;
  18. Posjedovati VPN;
  19. Izbjegavati cigarete;
  20. Ne nositi ličnu ispravu sa sobom;
  21. Posjedovati WhatsApp aplikaciju;
  22. Plakati zbog smrti roditelja, javno tugovati ili ispoljavati tužno ponašanje;
  23. Ne dopustiti službenicima da uzmu vaš DNA;
  24. Gledati videe snimljene u inostranstvu;
  25. Nositi ešarpu u prisustvu kineske zastave;
  26. Nositi hidžab (za osobe mlađe od 45 godina);
  27. Ići u džamiju;
  28. Učiti dovu/ibadetiti;
  29. Postiti;
  30. Slušati vjersko predavanje;
  31. Ne dozvoliti službencicima da skeniraju vaše oči;
  32. Ne dozvoliti ovlaštenima da skinu sve sa vašeg mobitela;
  33. Ne snimati zvuk kojeg ćete predati službenicima;
  34. Govoriti maternjim jezikom u školi;
  35. Govoriti maternjim jezikom u državnim ustanovama;
  36. Razgovarati s nekim ko je u inostranstvu (preko aplikacija kao Skype, WeChat);
  37. Nositi košulju koja ima natpise arapskim harfovima;
  38. Puštati bradu i brkove;
  39. Oblačiti bilo kakvu odjeću sa vjerskim simbolima;
  40. Ne prisustvovati obaveznim časovima propagande;
  41. Ne prisustvovati obaveznim ceremonijama podizanja zastave;
  42. Ne prisustvovati sjednicima narodne borbe;
  43. Odbiti okrivljavati članove porodice ili sebe na sjednicama narodne borbe;
  44. Pokušati učiniti samoubistvo nakon hapšenja;
  45. Pokušati učiniti samoubistvo u kampovima edukacije;
  46. Napraviti tradicionalnu dženazu;
  47. Pozvati više od jedne porodice u kuću prije nego se to prijavi jedinicama policije;
  48. Biti u srodstvu sa osobom koja je učinila jednu od navedenih stavki.

Pretpostavlja se da danas postoji više od 1200 kampova i da je u njima uhapšeno 3 miliona ljudi. Pored Ujgura, u kampovima se nalaze Kazahstanci i ostale etničke skupine. Kina ove kampove predstavlja kao edukacijske i krije prave informacije. Ograničenja i zabrane u obavljanju vjerskih propisa, zatvorenost prema svijetu, danonoćno praćenje ljudi putem kamera na ulicama, zabrana iskorištavanja sopstvenih izvora je samo djelić slike ujgurske realnosti. Tragično je i ironično da se svijet suočava sa ovakvom situacijom u 21. vijeku i da se informacije dobijaju nezvaničnim putem i trudom pojedinačnih organizacija. Još tragičnija činjenica je da neke države daju otvorenu podršku kineskoj politici prema Ujgurima, uprkos očitom stanju. Pred očima svijeta se skoro pa nečujno dešava veliki zločin nad nedužnim ljudima iz razloga koji su faktički nepostojeći, a za ovakvu vrstu zločina i ne mogu postojati opravdani razlozi, već samo problematična ideologija.

 

Za sebilj.net priredila i prevela: Merjem Imamović-Hrapović

Korišćeni izvori:

https://insamer.com/tr/dogu-turkistan-raporu-gecmisten-bugune-din-ve-etnik-baskilar_3059.html

https://insamer.com/tr/dogu-turkistanda-toplama-kamplari-adim-adim-soykirim_3058.html

https://foreignpolicy.com/2018/09/13/48-ways-to-get-sent-to-a-chinese-concentration-camp/?s=09

https://islamansiklopedisi.org.tr/turkistan

 

 

sebilj.net