Jedno razmišljanje o Bajramu

Piše: Nesip Pepić

250
FOTO: pixabay.com
FOTO: pixabay.com

Svi smo mi do sada mnogo puta prisustvovali i na dženaza-namazima, a i na bajram-namazima. Dženaza-namaz i bajram-namaz imaju jednu zajedničku osobinu, a zajednička osobina ova dva namaza jesu dodatni tekbiri. U redu, a šta znači tekbir? Tekbir znači slavljenje i veličanje Allaha Uzvišenog.

Dženaza-namazi asociraju na žalost, a bajram-namazi na radost.

To znači da se mi i u žalosti i u radosti moramo sjećati Allaha dž.š.

A znate li kada se mi danas obično sjećamo Allaha dž.š.?

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad nam otkaže kočnica tokom vožnje!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad nam se počne tresti avion u kojem se nalazimo!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad počne puhati jak vjetar i oluja!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad počne svitkati na nebesima i grmiti!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad osjetimo zemljotres!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad nam se svali lavina sa brda!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad nas zadese poplave!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad se suočimo s nekom teškom bolešću!

Mi se danas Allaha obično sjećamo kad izgubimo nekog od svojih voljenih!

Ukratko rečeno, mi se danas Allaha obično sjećamo kada nam neko iskušenje dođe, a zaboravljamo Ga odmah nakon što iskušenje prođe i blagostanje dođe!

 Iskreni vjernik se trudi da se svog Gospodara sjeća u svakome stanju i u iskušenjima i u blagostanju. Stoga potrudimo se sjećati Allaha dž.š., na taj način!

Za razliku od vremena u kojem živimo bajram-namaz se u vrijeme Božijeg Poslanika a.s., nije klanjao u ovako zatvorenim prostorijama kao što su džamije već na otvorenim prostorima koji su se zvali musale. Kako saznajemo iz predaja na tim prostorima bajram-namazu su prisustvovali i stari i mladi i djeca i žene. Šta to znači? To znači da kada se radujemo treba da se radujemo svi i stari, i mladi, i djeca, i žene. To jest vjernici su se za vrijeme Poslanika a.s., radovali jedni sa drugima i jedni uz druge. A kako se mi danas radujemo? Mi se danas radujemo jedni pored drugih, a ne jedni sa drugima. Mi se danas radujemo jedni protiv drugih, a ne jedni uz druge.

Često čujemo ljude u našem narodu kako kažu: ,,Vala sam ovih dana imao gostiju iz Turske!”, drugi kažu: ,,Vala sam ovih dana imao gostiju iz Njemačke!” itd. Hvale se kako im dolaze gosti iz cijelog svijeta, a od Bajrama ih ne obilazi prvi komšija koji živi naspram njih.

Dragi moj brate! Neka ti dođe i predsjednik cijelog svijeta džaba ti je ako ti ne dolazi komšija s kojim živiš kuća do kuće!

Ono što želim reći jeste da su ovo dani u kojima se posebno spušta Allahova milost pa ako ima zavađenih među nama neka iskoriste tu Božiju milost i neka se pomire, potrudimo se da ih izmirimo! Nek žrtvovanje našeg ega bude naš kurban!

Kakav je to Bajram ako se radujemo jedni pored drugih!? Kakav je to Bajram, ako se radujemo jedni protiv drugih!? Zaboravimo prošlost i gledajmo u sadašnjost i budućnost jer nam ostatak života neće proći u prošlosti već u budućnosti.

Nemojmo zaboraviti sljedeće:

,,Bajram nije Bajram onoliko koliko se mi radujemo već onoliko koliko druge obradujemo.”

To jest, nemojmo za Bajram posjećivati samo one bogate i radosne, posjetimo malo i one siromašne, tužne i žalosne! Posjetimo stare žene koje nemaju nikoga i koje su njihova djeca napustila, posjetimo siročad koja nemaju oca i majke, posjetimo siromašne, podijelimo s njima koju lijepu riječ, obiđimo ih malo, nemojmo ih zaobilaziti, jer naš Poslanik Muhammed a.s., kaže: ,,… najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce vjernika…”

(P.S. Ovaj tekst je napisan prije pandemije koronavirusa, te stoga spomenuto bajramsko posjećivanje u tekstu, nikako nema za cilj poziv na kršenje preventivnih mjera, koje posebno u ovim danima trebamo ispoštovati)

Za sebilj.net piše: Nesip Pepić