- Poštovana Muna, kažu da fotografija govori hiljadu riječi. Šta je za Vas fotografija?
Fotografija ne samo da govori hiljadu riječi, fotografija je obilježila mene kao osobu, i dala mi krila. Smatram da je svaki čovjek blagoslovljen od Boga nekom sposobnošću, moja sposobnost je ta da kroz objektiv bilježim najdivnije životne momente ljudi koje će se prenositi generacijama.
- Fotografija može svaki trenutak učiniti vječnim, a posebna je kada izazove određenu vrstu osjećanja u nama? Kakav Vi feedback dobijate kada podijelite svoje fotografije?
Sve što ljudi napišu kad vide moje fotografije, to meni stvarno posebno znači. Pogotovo vrijeme koje odvoje da bi napisali neke svoje osjećaje. Za mene je to iskreno najveći uspjeh biti prihvaćena kao fotografkinja od ljudi koji vole moj rad i koji žele da to što zabilježim fotoaparatom krasi njihove domove.
- Elliott Erwitt je davno kazao da je fotografija umjetnost posmatranja – pronaći nešto interesantno na običnom mjestu. To ima vrlo malo veze sa stvarima koje vidimo, a vrlo mnogo sa načinom na koji ih vidimo. Kako Vi vidite svijet oko vas?
Predivno pitanje! Ovaj svijet sve više i više postaje teško mjesto za živjeti, i mislim da svi ljudi koji nose tu jaku empatiju u sebi to osjete. Ali na nama je da ovaj svijet činimo ljepšim i boljim mjestom. Sve oko nas je iskušenje na ovom svijetu, samo ono što nosimo u sebi i što dajemo drugima, a da ne očekujemo ništa zauzvrat, to je naše. Na ovom svijetu je sve balans, kada pogledamo sunce i mjesec, vatru i vodu, zrak i zemlju, dobro i zlo, ali zlo koje se namjerno čini ljudima širom svijeta nikad nije bio prirodan balans, niti ću ga u takvom obliku ikad prihvatiti.
- Dostupnost kamere je omogućila običnom čovjeku, potpunom laiku, da samo pomoću jednog klika zabilježi trenutak ili dva? Šta Vi mislite o tome?
Meni je stvarno drago što je ljude krenula zanimati fotografija, sad više nego ikad i drago mi je da shvataju da je sastavni dio života. Samo moraju da shvate da je nekad jedna fotografija bitnija od onih 10 000 što imaju u mobitelu.
- Kada je najbolje fotografisati, kako bi fotografija imala priču i prenijela emociju?
Uvijek zavisi od fotografa, šta želi da svojim radom prenese. Meni su uvijek te spontane fotografije posebne, jer se dese neplanirano i nenadano. Ali definitivno ljude koje fotografišemo oni su glavni akteri svega.
- Šta Vas inspiriše da napravite dobru fotografiju, i šta kad ista izostane?
Ljudi i ljubav! Ako izostane, onda nam se energije nisu podudarile što je rijetkost u mom slučaju jer uvijek biram ljude po svom senzibiltetu, pogotovo sada kad sam u godinama kad to znam prepoznati, kako u privatnom, tako i u poslovnom svijetu.
- Šta uvijek kažete onima koji se profesionalno žele baviti fotografijom? Šta taj posao iziskuje i šta je Vama bila odskočna daska?
Mnogo stvarno poruka dobijam na ovu temu, pretežno od mladih ljudi koji ne znaju kako da krenu, koji aparat da kupe itd.. Fotografija iziskuje sve, ljudi primjete samo ono što se kao finalni produkt plasira na društvenim mrežama, ali to je jedan proces konstatnog rada na sebi. Upoznati sebe kao fotografa u kojem smjeru želiš da ideš, upornost, ljubav, rad i predanost su odskočne daske.
- Svi oni koji Vas prate na socijalnim mrežama, mogu zaključiti da ste veoma društveno angažovani. Niste pasivni kada su u pitanju problemi sa kojima se svakodnevno susreću žene, djeca, ljudi zarobljeni ratom i svi oni obespravljeni. Kako to na Vas utiče i koliko ustvari mi možemo uticati na promjene, odnosno kako se boriti protiv surovosti naše današnjice?
Nažalost, to su sve surove realnosti života, znam da društvene mreže većini služe samo za plasiranje uspjeha, pozitivnog stava o životu, i materijalnih stvari najviše. Ali ako neko ima tu mogućnost da jednim postom pomogne nekome, uljepša mu život, to treba da shvati kao dar od dragog Boga i da to prigrli i iskoristi na najbolji način.Treba uvijek istupiti i reći svoje mišljenje o svemu i boriti se za sve žene, svu djecu, ljude koji nemaju pravo glasa i čiji se glas ne čuje. Promjene počinju od nas samih.
- Muna, koji je najbolji način da izrazimo kreativnost, da kažemo ono što ne smijemo reći i da li mladi imaju prostora za kulturu i umjetnost sada kada je nacionalizam u punom mahu?
Mladi ljudi trebaju da shvate da na njima svijet ostaje i da su oni ti pokretači koji će odlučiti hoće li se nastaviti trovati nacionalizmom ili će to crnilo prekriti svjetlost kreativnosti, umjetnosti, zajedništva.Trebamo da prestanemo gledati šta se očekuje od nas, i treba samo da slijedimo svoje snove i ostvarujemo svoje ciljeve.
- Kakvi smo to ljudi danas?
Mislim da su se ljudi previše odvojilili od svoje prirode, pogotovo sada kada je život postao brz, previše materijalan i grub.Ta konstantna borba i potreba za nekim dokazivanjem umara čovjekovu svrhu na ovom svijetu. Otuđeni smo jedni o drugih, previše uzimamo a malo dajemo, mislimo da smo veliki, a tako smo mali.
’’Promjene počinju od nas samih. Na nama je da ovaj svijet činimo ljepšim i boljim mjestom’’.
- Za kraj, šta biste poručili mladim ljudima i svim čitaocima Sebilja?
Imamo samo jedan život i trebamo ga živjeti najbolje kako umijemo. Biti dobri ljudi, voljeti, raditi, stvarati, učiti. Uvijek slijediti svoje snove i ciljeve, i ne bojati se puta koji nas vodi do toga.
Za sebilj.net razgovor vodila: Emina Kalač
**
Muna Nazak Mešić je samouka fotografkinja, rođena u Mostaru u Bosni i Hercegovini. Živi u Sarajevu i fotografijom se bavi već 10 godina. Ne voli da priča puno o sebi i inspiraciju pronalazi u ljudima, prirodi i ljubavi. Fotografiše prirodne ljude i pretvara trenutak u vječnost. Veoma je posvećena fotografiji, a više o njenom radu možete saznati na Instagram profilu @munanazak
