Historijat spominjanja pojma bosanski jezik

Priredila: Ajla Gusinac

314
(FOTO: Medin Halilović)
(FOTO: Medin Halilović)

Dok se pojam Bosna prvi put pojavljuje u X vijeku, u djelu bizantskog cara  Konstantina Porfirogenita De administrando imperio, u prijevodu O upravljanju državom, a pojam Bošnjaci u XII vijeku, u vladarskoj tituli Manojla Komnina, koji nabrajajući narode nad kojima vlada navodi i Bošnjane, pojam bosanski jezik prvi put će se pojaviti u djelu Konstantina Filozofa, kraj XIV i početak XV vijeka – Skazannie izjavljenno o pismeneh. Autor spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, češki i hrvatski. Kasnije će se pojam bosanski jezik pojaviti u notarskim zapisima grada Kotora, gdje se navodi da je mletački knez u Kotoru 3. jula 1436. godine kupio petnaestogodišnju djevojku bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu, a na krštenju latinskim jezikom Marka.

Poznati turski putopisac iz XVII vijeka Evlija Čelebija govori o Bošnjacima u poglavlju ,,Jezik bosanskog i hrvatskog naroda”, ističući da je bosanski jezik, kao i sam narod dobar i razumljiv, obraćajući  pritom posebnu pažnju na jezik.

Jedno od važnih spominjanja pojma bosanski jezik nalazimo i u bosansko-turskom rječniku u stihovima, Magbuli-arif ili Potur-šahidija, rječniku iz 1631.godine, autora Muhameda Hevaija Uskufija, gdje se bosanski jezik komparativno posmatra sa latinskim jezikom.

Prvi bosanski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, prikazuje u svom Ljetopisu, koji piše od 1746. do 1804. godine događaje i pojave u Sarajevu koji su se desili deset godina prije ovog datuma. Bašeskija govori i o bosanskom jeziku, ističući da je riječima bogatiji od turskog, pa čak i od arapskog jezika. Kao dokaz za to navodi da bosanski jezik ima četrdeset i pet izraza za glagol otići, a turski samo jedan izraz: Bosanski jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ići imaju svega tri oblika: zehebe-raha-meša. Turski jezik je opet u tom pogledu najsiromašniji, jer za glagol ići ima samo izraz gitmek. Međutim, u bosanskom jeziku za oblik glagola ići ima četrdeset i pet izraza: odde, otiđe, odplaha, odgmiza, odlaza, odplaza odganpa, odtapa, odpeda, odgigase, ošiba, odgelase, odklipa, odhuka, odvurja, odherbeza, odtrapa, odbata, odšeta, odhunja, odkasa, odhlapa, odfista, odgegase, odzvizda, odklapa, odhurlja, odđipa, odsunja, odlista, odvreba, odhega, odkreka, odklasa, odega, odstupa, odskaka, odtavrlja, odbavrlja, odplača, odbatlja, odgaza, odtalja, odvrlja, odbatina, odklaša.

Bašeskija je bio privržen rodnom Sarajevu i Sarajlijama, volio je sve što ovom gradu pripada, samim tim i jezik, pa se trudio da mu na ovaj način oda počast. Ipak, tvrdnja da je bosanski jezik bogatiji od arapskog i turskog nije naučno utemeljena, ali Ljetopis svakako svjedoči o izvanrednom Bašeskijinom poznavanju našeg jezika.

Pojam bosanski jezik se i dalje koristi u Osmanskom carstvu, u političkom i jezičkom smislu. U pismima koje je Husein-beg Kapetanović upućivao austrijskim vlastima, spominje se pojam Bošnjaci, kao i njihov jezik, takođe ovaj pojam koristi Ali-paša Rizvanbegović u komuniciranju sa austrijskim vlastima u Dalmaciji, gdje koristi termin Musliman u značenju riječi Turčin gdje je cilj bio reći da su muslimani turske, odnosno islamske vjere, kako bi se razlikovali od južnoslovenskih naroda. Tek pred kraj osmanske vladavine bilo je pokušaja da se pod pojmom Bošnjak i bošnjaštvo obuhvati cjelokupno stanovništvo u Bosni, sa svim jezičkim okolnostima, bez obzira na vjeroispovijest. Takvu politiku inicirao je Hatti Humajun, 1856.godine.

U Bosni i Hercegovini zvanično je već 1883. godine uveden Vuk-Daničićev fonetski pravopis. Kako je jezik zvanično nazivan bosanskim, to je i gramatika koja je izdata 1890. nosila isto obilježje. Gramatika bosanskog jezika doživjela je više izdanja latinicom i ćirilicom i sve se do pred Prvi svjetski rat upotrebljavala u školama.

Nakon što je na Berlinskom kongresu 1878. godine donijeta odluka da se Bosna da na upravljanje tadašnjoj Austrougarskoj, dolazi do velikih promjena u ovoj, sada već okupiranoj, državi. Ove promjene uticaće i na sam pojam bosanski jezik. Zatečeno stanovništvo pokušava da se prilagodi novonastaloj situaciji, neki pružajući otpor, oni drugi priklanjajući se novoj vlasti.

Austrougarski ministar finansija i namjesnik nad Bosnom i Hercegovinom Benjamin Kalaj zalaže se za ideju integralnog bošnjaštva – da svi oni koji žive na teritoriji Bosne i Hercegovine budu Bošnjaci, a da im jezik bude bosanski. Cilj Kalajeve politike bio je da se približi stanovništvu Bosne i da uspostavi mir u ovoj državi, ali prije svega učvršćenje položaja Monarhije u okupiranoj zemlji.

Tačno procjenjujući nacionalno-političke prilike u Bosni u prvoj deceniji XX vijeka, Kalajev nasljednik na položaju zajedničkog ministra finansija, Istvan (Stjepan) Burian je, kao vrhovni administrator okupirane zemlje, odlučno prekinuo sa politkom bošnjaštva svog prethodnika.

U skladu sa napuštanjem politike bošnjaštva i priznavanjem nacionalno-političke realnosti, Zemaljska vlada je 4. oktobra 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve organe vlasti da se „zemaljski jezik“ ima svuda službeno nazivati „srpsko-hrvatskim“. Time je zvanično ukinut naziv bosanski jezik. Kako je među muslimanima taj naziv bio duboko ukorijenjen, to je njima posebnom odlukom Zemaljske vlade od 29. novembra 1907. dozvoljeno da u okviru svojih samoupravnih i autonomnih institucija i škola jezik mogu i dalje označavati bosanskim imenom, što je u praksi rijetko korišteno. Ukidanjem naziva bosanski jezik Austrougarska je učinila samo posljednji korak u napuštanju politke interkonfesionalnog bošnjaštva, koja je već mnogo ranije pretrpjela neuspjeh i u koju ni Kalaj nije izgleda nikada iskreno vjerovao.

Dana 10. decembra 1954. godine sklopljen je Novosadski književni dogovor, i to između hrvatskih i srpskih, i dijelom bosanskih i crnogorskih lingvista, radi uređenja i standardizacije jezika, na kojem se zaključuje da narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca je zapravo jedan jezik sa dva izgovora i oba pisma, ćirilicom i latinicom, ravnopravna i da postoji zajednički pravopis. Pravopisna komisija je radila dugo, tačnije poslije šetogodišnjeg rada (1954-1960) pojavio se prvi pravopis Matice srpske.

Bosanski jezik se vraća u upotrebu 1991.godine knjigom profesora Senahida Halilovića Bosanski jezik.

Godine 1996. štampan je Pravopis bosanskog jezika, autora Senahida Halilovića.

Godine 2000. izlazi Gramatika bosanskog jezika. Gramatiku potpisuju Dževad Jahić, Senahid Halilović i Ismail Palić.

Godine 2004. u Sandžaku biva uveden predmet Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture, a cjelovito obrazovanje na  bosanskom jeziku 2013/2014.

 

Literatura:

Muhamed Hadžijahić, Od tradicije do identiteta

Muhsin Rizvić, Bosna i Bošnjaci jezik i pismo

Mustafa Imamović, Bosna u doba nacionalizma

Reference:

https://youtu.be/UW72TeAUOl0

 

Za sebilj.net priredila: Ajla Gusinac