Ramazanski dani
Ono što karakteriše ovaj mjesec, jesu i raskošne sofre, sokaci i domovi oslikani najljepšim bojama, a koje mi sami oblikujemo po želji.
Boje Ramazana
Uz bismilu, hurmu i čaj počinje iftar.
Zalazak sunca donosi nam akšamski vakat. Najljepše boje na nebu, uz ptičiji cvrkut, oslikavaju iftarsku idilu, koju upotpunjuje šum tanjira i glasovi mališana koji govore: “Stigle ramazanke!”
Pite ne prestaju oduševljavati cijeli svijet.
Kandilji se na munari pale, a potom ezan ulazi u kuću svaku. Čuje se dova i minut tišine koja smiruje, sve dok se ne začuju kašike i: ,,Afijatolsun postači”. Nezaobilazno jelo na meniju i sofri svakog postača jeste pita i baklava. Iako su to turski specijaliteti, mi u Sandžaku smo usavršili svaki detalj ovih jela pa kad nam dođu musafiri iz Turske i oni se čude tom ukusu.
Bez baklave je nezamislivo ugostiti musafira.
A onda nastupi tišina. I znaj, ima nešto u toj tišini kad sokak opusti u vrijeme iftara. Da čovjek stane i oslušne je, sigurna sam da bi mu ova tišina mnogo kazala. I sokak opet oživi, zaoriše se glasovi komšija, cika i vriska djece sa svih strana. „Hoćeš li s nama na teraviju?“ – svako malo odjekne.
Vazda se svi pitamo isto:
„Zašto su svi tako dobri i paze jedni na druge?
Šta to Ramazan uradi ljudima?
Šta Ramazan uradi mom sokaku?”
Prolazno odricanje od određenih užitaka daje doprinos našem razumijevanju vrijednosti blagodati koje posjedujemo. Tokom posta osjećamo duhovno stanje ljudi koji su u težoj situaciji od nas i koji trpe razna iskušenja. A Gospodar iskušava onog koga voli.
I taman kad sve utihne i kad se sve smiri, nama stiže sufur (sehur). Opet cijela porodica na okupu i nikome nije toliko do jela, koliko do osjećaja što samo ih sufurski trenuci donose sa sobom. Nakon što započne post, svi se spremaju za namaz. Neopisivo lijepi ezani dopiru s nekoliko strana, dopunjavaju se i, na kraju, stapaju u jedan poziv, jednu boju, jedan amanet. Rekla bih, poziv srcu. Nakon toliko sati nespavanja, slatko svi utonu u san.
Mnoga dešavanja, razna online predavanja o lijepom ponašanju, dobrim djelima i činjenju ibadeta se upravo u ovom svetom mjesecu odigravaju. Zatim, u tom ramazanskom svijetu boja posebno mjesto zauzimaju: sadaka i mukabela.
Ono što bez ograničenja dijelimo zarad Allahovog dž. š. zadovoljstva jeste sadaka. Sve ono što možemo podijeliti čini sadaku, bio to novac koji posjedujemo u novčaniku, osmijeh na licu, jelo na sofri, lijepa riječ, odjeća, znanje… Onoliko koliko možemo odvojiti od srca, onoliko koliko nam snaga dozvoljava…
„Kao što voda gasi vatru, tako i sadaka uništava grijehe.” (Hadis)
Mukabela kao dio naše vjerske tradicije predstavlja lijepo ramazansko druženje sa Kur’anom. Mukabela se realizuje u mjesecu Ramazanu tako što jedna ili više osoba svakog dana uče naglas po jedan džuz iz Kuran-i Kerima dok je prisutni džemat sluša. Na taj način se Kuran-i Kerim tokom ramazana prouči i presluša od početka do kraja.
I upamtite, kada postimo Allah za nas priprema lijepe nagrade.
Za sebilj.net piše: Alma Sejdović
