Bilten Utjecaj pandemije na unutarporodične odnose

241

Uprava za vjerske poslove priredila je i štampala Bilten br. 5 pod nazivom Utjecaj pandemije na unutarporodične odnose. Bilten sadrži referate izložene na Šestom savjetovanju za koordinatorice za brak i porodicu koje je održano u Sarajevu, od 17-19. septembra 2021. godine.

Izlagačice na Savjetovanju bile su eminentne stručnjakinje iz oblasti psihologije, pedagogije i psihoterapije: Mr. Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće iz Sarajeva govorila je o utjecaju pandemije na odnose u porodici i iskustvima „Sigurne kuće“, psihologinja i psihoterapeutkinja Dželila Mulić-Čorbo o mentalnom zdravlju porodice i utjecaju i posljedicama pandemije na članove porodice. Doc. dr. Amela Dautbegović u svom izlaganju napravila je osvrt na realno stanje i posljedice pandemije na mentalno zdravlje djece i adolescenata, doc. dr. Azemina Maglić govorila je o otpornosti porodice u kriznim situacijama te prof. dr. Selvira Draganović o utjecaju i posljedicama pandemije na bračnu i porodičnu zajednicu i odnose u braku.
U izlaganju pod nazivom „Uložiti napor u promociji vrijednosti“, Ismail-ef. Smajlović, direktor Uprave za vjerske poslove, ističe: „Kur’ansko načelo i naš cilj jeste da se natječemo u dobru (Kur’an, 5:48). Toplina majčinskog i iskrenost sestre treba biti više angažirana u misiji i promociji islamskih vrijednosti. A do nas je, hoćemo li svojim radom ustrajati na promociji tih vrijednosti. Zato uistinu treba iskazati poštovanje i skrenuti pažnju na one koji časno, čestito i uzorno rade ulažući ogroman napor u promociji ljudskih vrijednosti.“
Dželila Mulić-Čorbo u svom tekstu navodi da smo „tokom pandemije i krize koju je ona uzrokovala, primijetili da je prisutan porast psihičkog nasilja, posebno kod porodica koje do pandemije nisu bilježile neke od oblika nasilja. Uslijed zatvorenosti, onemogućenosti socijalnih kontakata, porasta nervoze zbog online nastave, gubitka posla, rasle su tenzije u partnerskim i porodičnim odnosima, što je rezultiralo eskalacijama psihičkog nasilja.“
U svom izlaganju prof. dr. Selvira Draganović je naglasila da „ukoliko su bračno-porodični odnosi prije pandemije bili zadovoljavajući pandemija je mnogima bila šansa da ponovo provedu kvalitetnije zajedničko vrijeme sa supružnicima i djecom, da se emocionalno povežu još bolje, prilika za podršku i jačanje, rezilijenciju i učvršćivanje porodično-bračnih odnosa. A u porodicama u kojima je i prije pandemije bračna kvaliteta i stabilnost bila narušena, pandemija je još dodatno uzrokovala više sukoba i svađa, naglasila nepovezanost i nedostatak međusobne podrške te doprinijela dodatnom narušavanju bračnih i porodičnih odnosa.“
Analizirajući pitanje nasilja u porodici mr. Mubera Hodžić-Lemeš istakla je da se „radi o globalnom fenomenu koji predstavlja jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava. Niti jedno društvo nije oslobođeno nasilja u porodici, samo postoje varijacije u modalitetima i trendovima koji postoje u ovisnosti o zemlji i regionu. Porodično nasilje u kontekstu bosanskohercegovačke porodice ima specifičnost u intergeneracijskom prenošenju patrijarhalnog obrasca življenja. Nasilje je model ponašanja koji se usvaja najčešće od najranijeg djetinjstva i prenosi kao takav na buduće generacije. Nasilje nije dio genetskog naslijeđa, već predstavlja naučeni obrazac ponašanja.“
U osvrtu na mentalno zdravlje djece i adolescenata u doba pandemije doc. dr. Amela Dautbegović upozorila je na činjenicu da su „posebno rizična skupina djeca i adolescenti koji su doživjeli gubitke bliskih osoba zbog virusa, kao i oni koji su proveli duži vremenski period u karanteni ili su odvojeni od roditelja/staratelja. Ta bi djeca mogla biti osjetljivija na mentalne zdravstvene probleme zbog većeg rizika od zaraze te tuge i straha uzrokovanih gubitkom ili odvajanjem od roditelja/staratelja.“ Ukazujući na značaj otpornosti porodice u kriznim situacijama doc. dr. Azemina Maglić ističe da se „otpornost porodice najviše mjeri, upravo, sposobnošću porodice da prepozna i ‘iskoristi’ kriznu situaciju za prelazak na više nivoe boljeg, jačeg i uspješnijeg funkcioniranja. Time se kriznoj situaciji dodjeljuje i drugačije, pozitivnije značenje. Ona postaje prepoznata kao vrijedna stepenica zajedničkog rasta svih članova porodice i smjernica uspostave novih zrelijih odnosa u porodici.“
U svojstvu izaslanika reisu-l-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića na Šestom savjetovanju koordinatoricama se obratio dr. Mustafa Prljača koji je akcentirao značaj porodice u životu muslimana i muslimanki te podsjetio „da porodica u našoj kulturi uživa stanovitu svetost. Muslimanska porodica je oaza mira, duhovnosti i milosti, jer je to kuća u kojoj se poštuje Dragi Bog, u kojoj se uči i proučava Njegova riječ, u kojoj se namaz obavlja. A ta kuća mora biti drukčija od drugih.“ Zaključio je da „Odjel za brak i porodicu može polučiti velike rezultate, zapravo ogromne rezultate – ne samo u suzbijanju nasilja u porodici, već na jačanju porodičnih odnosa i očuvanju porodice, ukoliko mobiliziramo svoje potencijale na lokalnom nivou i iznađemo adekvatna sredstva i oblike djelovanja.“
Integralne tekstove referata sa Šestog savjetovanja za koordinatorice za brak i porodicu možete pročitati na stranici „Brak i porodica“.

Ovaj i ranije biltene možete pronaći ovdje.

 

Izvor: islamskazajednica.ba