“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.”
“Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš. Treba da živiš međ vucima a zuba nemaš. A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka i vuka i čovjeka”
U životu treba mudro da šutiš, al’ riječ ako rekneš neka bude teška kao svaka istina, neka bude rečena za čovjeka.
“Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.”
“Došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći. Ovdje gdje je najluđe bilo stići. Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići, jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo, ovdje se i umire da bi se živjelo.”
Izvor: intelektualno.com
